Direktor opustjelog Narodnog pozorišta Tuzla Armin Ćatić: Tužna priča o trezoru i pet kutija cigareta

Kada je Njemačka napala Veliku Britaniju u Drugom svjetskom ratu, premijer Winston Churchill sazvao je ministre na dogovor oko toga kako platiti odbranu zemlje. Neko je predložio da se novac uzme od kulture, a Churchill mu je na to uzvratio: “A šta ćemo onda braniti?”. Ako se anegdota o Churchillu i kulturi, prenese na Tuzlu ili, preciznije, na Narodno pozorište Tuzla, odgovor bi vrlo brzo mogao biti da se braniti nema šta.

Kada uđete na službeni ulaz i popnete se uz stepenice, dolazite do hodnika u obliku slova L. Na uglu je kancelarija direktora, koji na ovoj funciji broji posljednje dane i zbog toga mu nije žao. Pored direktora tu su još samo tri osobe, a nekad ih je bilo sedamnaest.

 

Već u ponedjeljak zasjeda komisija za izbor novog direktora. Kandidati su Nedim Malkočević, Irina Dobnik i Mirza Ćatibušić. Ko god bude izabran morat će proći kompliciranu proceduru, ali to je ništa prema onome što direktora/icu čeka.

 

Armin Ćatić dva mandata bio je na čelu Narodnog pozorišta Tuzla, a sada obavlja funciju vršioca dužnosti dok mu ne izaberu nasljednika. Nakon svega što je prošao kaže da mu je u ovom momentu jedina želja da ode iz BiH.

 

– Od aprila mi smo prešli na trezorsko poslovanje i to se za nas pokazao kao jako težak način rada. Mi svake sedmice imamo barem jednu predstavu, treba nam rekvizita. Za jednu predstavu treba nam pet kutija cigareta, pa sam ja otišao i kupio, jer nema drugog načina. Za drugu predstavu trebala je torta. Treba nekome objasniti zašto to treba. Ljudi iz trezora odlično rade svoj posao, primjedba se ne odnosi na njih, ali dosta stvari tu koči. Sredstva za nas se izdvajaju iz kantonalnog budžeta, mi dajemo prijedloge, ali dosta toga nam ne uvaže. Pored toga, ne može se na godišnjem nivou precizno finansijski planirati naš rad, pozorište tako ne funkcionira – kaže Ćatić.

 

On objašnjava da papir u trezoru ide na protokol, pa kod šefice, onda do gospođe koja to unosi u sistem, a nakon toga ide na naplatu, koja se događa kad ministar odobri.

 

– Ti svakodnevni problemi su ništa naspram činjenice da mi nemamo ljudi. Nama je žena koja je na porodiljskom obračunavala plaće, jer zamjenu nismo dobili, a niko drugi to ne zna raditi. Mi smo imali šeficu zajedničkih službi, koja je jedna ključna funkcija, sada je nemamo. Nemamo pravnika, nemamo nikoga u finasijama, nemamo umjetničkog direktora, suflera, čak ni konobara u bifeu. U budžetu postoje novci da se ljudi zaposle, ali nismo dobili saglasnost od Vlade TK, za zaposlenje bilo koga već dvije godine – priča Ćatić.

 

Zbog pomenutih problema Tuzla od ove godine nema Festival evropskog teatra, koji je naslijedio tradiciju Tuzlanskih pozorišnih dana dugu 21 godinu. Aplicirali su kod Federalnog ministarstva kulture, ali nisu dobili ni marku, tvrdi Ćatić, dok u budžetu TK nije bila predviđena posebna stavka za pozorišni festival.

 

– Previše se toga nakupilo. Moja plaća kao glumca je 1.050 KM, a kao direktora 1.200. Sve ovo se radi za 150 maraka. Čemu to – ogorčen je Ćatić.

 

On ne bježi od toga da njegov posao neko sutra može raditi bolje, ali kaže da neko mora sjesti, poslušati ljude iz struke i shvatiti kako stvari funkcioniraju.

 

Sve to čeka nekog novog koga će predložiti komisija koju čine po dva predstavnika resornog kantonalnog ministarstva i nadležne gradske službe i jedan predstavnik Tuzlanskog pozorišta. Njihov prijedlog ide na odlučivanje Upravnom odboru Narodnog pozorišta, a na njihovu odluku saglasnost daju Vlada TK i gradonačalnik Tuzle Jasmin Imamović. Nimalo komplicirano, zar ne.

 

– Ipak imamo predstave. Radimo koprodukciju s Prešernovim pozorištem iz Kranja. Predstavu, “Zrno soli ili sretan rođendan, Marina!”, ćemo igrati na otvaranju Sedmice slovenačke drame u Kranju. Tu noć će tamo biti svi koji se bave pozorišnom umjetnosti u Sloveniji. Zar to nije najbolja promocija Tuzle i BiH. Kako ćemo otići tamo, nemam pojma – zaključio je Ćatić.

Leave a Comment