Ipak se nisu “izvukli”: Haški tribunal je utvrdio ulogu Srbije u zločinima u BiH

Kako je Hrvatska osuđena, a Srbija i Milošević amnestirani za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, pitaju se zvaničnici iz susjedne nam Hrvatske nakon posljednje presude Haškog tribunala u predmetu “Prlić i drugi”

“Herceg-bosanska šestorka”, utvrdilo je Žalbeno vijeće, bila je dio udruženog zločinačkog poduhvata, zajedno sa tadašnjim hrvatskim predsjednikom Farnjom Tuđmanom, ministrom odbrane Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom, a cilj tog poduhvata bio je “okupljanje hrvatskog naroda unutar najširih mogućih granica”.

Okupljanje Hrvata unutar “najširih mogućih granica” značilo je ubijanje, zatvaranje, zlostavljanje, teroriziranje i protjerivanje nehrvatskog stanovništva koje je živjelo unutar tih granica, što je i potvrđeno jučerašnjom presudom.

– Apsurdno je da nema odgovornosti srpskog državnog vrha za počinjene zločine – kazao je nakon izricanja pravomoćne presude hrvatski premijer Andrej Plenković.

Plenkovićeva teza o amnestiranju Srbije i njenog državnog vrha iz 90-ih godina prošlog stoljeća je, u najmanju ruku, upitna. Postojanje udruženog zločinačkog poduhvata u kojem je učestvovao i srbijanski državni vrh je utvrđeno i utemeljeno haškim presudama mnogo prije posljednje presude Ratku Mladiću.

Odnosi se to, primjera radi, i na pravomoćnu presudu Milanu Martiću, koji je 8. oktobra 2008. godine u Hagu osuđen na 35 godina zatvora zbog zločina u Hrvatskoj i BiH.

– Milan Martić je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu zajedno s drugim pojedincima, među kojima su Blagoje Adžić, Milan Babić, Radmilo Bogdanović, Veljko Kadijević, Radovan Karadžić, Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Vojislav Šešelj, Franko Simatović zvani Frenki, Jovica Stanišić i Dragan Vasiljković, čiji je zajednički cilj bio stvaranje etnički čiste srpske teritorije putem raseljavanja nesrpskog stanovništva – navodi se u presudi Pretresnog vijeća, koju je, odbijanjem Martićeve žalbe, potvrdilo i Žalbeno vijeće.

Pored uloge srbijanskog državnog vrha, utvrđena je uloga tamošnjih službi u zločinima počinjenim na teritoriju BiH.

– Žalbeno vijeće primjećuje da jedinica “Škorpioni” nije bila ukljuĉena ni u vojne ni u civilne strukture Republike Srpske, pošto je to bila jedinica MUP-a Srbije – navodi se u pravomoćnoj presudi u predmetu Popović i drugi.

Da je bila dio udruženog zločinačkog poduhvata, u kojem je učestvovao i srbijanski državni vrh, priznala je pred Haškim tribunalom i Biljana Plavšić, nekadašnja potpredsjednica Republike Srpske.

U tački 3. optužnice koja je podignuta protiv Plavšić, a po kojoj se ona izjasnila kao kriva, navodi se da je između 1. jula 1991. i 30. decembra 1992. godine, djelujući kao pojedinac i u dogovoru s drugim članovima udruženog zločinačkog poduhvata, planirala, podsticala, naredila i pomagala i podržavala progone bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva u 37 općina u BiH.

Uz Sporazum o potvrdnom izjašnjavanju o krivici priložen je dokument pod naslovom “Činjenične osnove”, u kojem se opisuje krivično djelo i uloga optužene. Taj dokument je optužena prihvatila i na njega se Haški tribunal oslonilo pri izricanju kazne.
U tom dokumentu se navodi da je vodstvo bosanskih Srba, u namjeri da “razdvoji etničke zajednice” trajnim uklanjanjem nesrpskog stanovništva, sarađivalo sa JNA te Ministarstvom unutrašnjih poslova Srbije.

– SDS je lokalnim čelnicima izdala uputstvo da formiraju krizne štabove, provedu pripreme za stvaranje općinskih organa vlasti, da mobiliziraju policijske snage i snage teritorijalne odbrane bosanskih Srba i stave ih pod komandu JNA. Krizni štabovi su ta naređenja i sproveli – navodi se u dokumentu čiji je sadržaj Plavšić priznala.

U “Činjeničnim osnovama” se navodi da su u kreiranju i sprovođenju tog cilja učestvovali brojni pojedinci.

– Ona nije učestvovala u utvrđivanju i planiranju tog cilja zajedno s Miloševićem, Karadžićem, Krajišnikom i drugima i imala je manje značajnu ulogu u njegovom provođenju u odnosu na Karadžića, Krajišnika i druge – navodi se u dokumentu.

Važno je napomenuti i da je bivši predsjednik SR Jugoslavije i Srbije Slobodan Milošević 2004. godine međupresudom Haškog tribunala proglašen krivim za genocid u sedam općina u BiH.

– Na osnovu zaključaka koji se mogu izvesti iz ovog dokaznog materijala, Pretresno vijeće se moglo uvjeriti van razumne sumnje da je postojao udruženi zločinački poduhvat u koji su bili uključeni rukovodioci bosanskih Srba, čiji je cilj bio da djelimično unište populaciju bosanskih Muslimana – navodi se u odluci Pretresnog vijeća od 16. juna 2004. godine. Milošević je, podsjećanja radi, preminuo pod nerazjašnjenim okolnostima u završnoj fazi suđenja.

Podsjećanja radi, Mehanizam za međunarodne krivične sudove bi trebao okončati i predmete koji se vode na osnovu optužnica podignutih protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, koji bi trebali dati mnoge odgovora na do sada neodgovorena pitanja o ulozi Srbije u ratovima u BiH i Hrvatskoj. Pred istom institucijom će se voditi i žalbeni postupci u predmetima protiv Radovana Karadžića, Vojislava Šešelja i Ratka Mladića.

Leave a Comment