Od gubitka Republike do barikade zvane Pelješki most: Poraz SDA-ove politike koja je Bošnjake suzbila na bezizlazan prostor

Gradnja Pelješkog mosta je zvanično otpočela. Republika Hrvatska angažovala je kinesku kompaniju za početak radova, dok vodeći funkcioneri SDA pišu protestna pisma, daju izjave za javnost, tačnije – nemoćno drže gotovo komemorativne govore. Predsjedavajući Predsjedništva BiH je iz SDA – Bakir Izetbegović, Predsjedavajući Vijeća ministara BiH je, također iz SDA – Denis Zvizdić, baš kao i njegov federalni kolega Fadil Novalić. Sva trojica nemaju nimalo snage osim da pišu pisma. Ponavlja li se historija iz 1995. godine, kada nam je pred očima cijelog svijeta padala cijela istočna Bosna, dok su naši tadašnji lideri samo pisali “pisma javnosti”?

Da li je Bosna i Hercegovina osuđena na “lidere” koji ne znaju ili neće da štite državu, ali zato imaju višak bahatosti kada kreditima, optužnicama, akcizama, privatizacijom, boračkim dodacima i sl., trebaju daviti sopstveni narod? Isti onaj koji ih je izabrao ili isti onaj kojem se već deset godina uredno kradu glasovi?!

Povodom početka izgradnje Pelješkog mosta iz SDA su saopćili kako “Bosna i Hercegovina mora imati slobodan pristup moru”. Tačno. Taj pristup trebao bi se odvijati iz Neuma u kojem, kao što je itekako poznato, vlast od agresije naovamo ima HDZ.

Država Bosna i Hercegovina u tom istom gradu nema gotovo nikakvu snagu, a svi njeni simboli i građani “pogrešne” nacionalnosti, vrlo često doživljavaju uvrede, pogrde i imaju ozbiljne probleme. (Nije li SDA-ov ministar Aljoša Čampara u tom istom Neumu prošle godine zaradio batine kao sve ministar MUP-a Federacije BiH?).

Dakle, Bosna i Hercegovina gradnjom Pelješkog mosta sasvim sigurno ostaje bez slobodnog izlaza na more. Međutim, Pelješki most je druga ili, pak, treća prepreka ka tom istom moru jer se kao prva nameće vlast HDZ-a u Neumu, pa čak i desetak kilometara prije gdje je predsjednik HDZ-a Dragan Čović, prošle godine, jasno izjavio da “neće dozvoliti muslimansku transverzalu ka moru”.

Podsjećanja radi istu takvu izjavu je, kada su etnički čistili Istočnu Bosnu, dali i lideri Srbije i tadašnje paradržave “Republike Srpske”. Planirajući i provodeći genocid u Višegradu, Srebrenici, Žepi i drugim gradovima, Slobodan Milošević i Radovan Karadžić bili su saglasni da time onemogućuju “muslimansku transverzalu”.

Kada su Milošević i Karadžić genocidom sprječavali “muslimansku transverzalu” na istoku, odnosno kada su Čović i Plenković spriječavali “muslimansku transverzalu” ka zapadu i jugu, u SDA su radili istu stvar: Mirno sjedili i posmatrali kako im pred očima nestaje država koju su preuzeli da sa njom upravljaju.

SDA-ova nemoćna, sve više se govori i dogovorno-izdajnička politika koja je u dosluhu sa HDZ-om i SDS-om (danas SNSD-om), svojim je djelovanjem Bošnjake odmakla i od istoka i od zapada, od mora, Drine i Save i suzbila ih na prostor na kojem nemaju izlaza u georafskom, putnom, političkom ili bilo kojem drugom strategijskom smislu.

Dok su Hrvatska i Srbija, preko svojih političkih ispostava u Bosni i Hercegovini, brisali granice naše države, smanjivali našu a povećavali njihovu državnost na našoj teritoriji, SDA je mirno šutjela i pisala “pisma protesta” i, najviše i najupornije, obračunavala sa Bošnjacima pakujući im zatvore, optužnice, politička ubistva, akcize, stranačka zapošljavanja, izdajničke poteze od neutuživanja Hrvatske za agresiju do propuštanja pisanja žalbe za agresiju protiv Srbije.

Nakon što su Republiku BiH prodali za kantone i entitete, narodnu imovinu pretvorili su državmu  pa je, brže-bolje, proburazerili u “privatizaciji” u kojoj su glavnu ulogu imali SDA-ovi mešetari i SDA-ovi certifikati; nakon što su dozvolili i saučestvovali u procesu u kojem su agresor i žrtva gotovo izjednačeni pred sudovima i to u vrijeme njihove najveće kontrole pravosuđa; nakon što su dozvolili da za vrijeme njihove vladavine pravosuđem ono optuži, osumnjiči i uhapsi najveći broj komandanata državne vojske – Armije RBiH; nakon što su Miloradu Dodiku isporučili Mehanizam koordinacije i napravili “Dejton u Dejtonu”; nakon što su zadužili građane naše države do kraja ovog stoljeća! ili, nakon što su prodali tužbu za agresiju  Hrvatske i Srbije na BiH,  SDA se danas “zgražava” nad činjenicom da je Hrvatska počela graditi Pelješki most.

Osim “pisma” SDA više nije mogla, ili pak htjela, uraditi ništa više jer nije li HDZ, domaći i onaj uvozni iz Hrvatske, sestrinska stranka SDA-u sa kojim imaju duge i tajne dogovore od 1993. godine naovamo, za šta postoji ozbiljan broj dokumenata? Možda je i most dogovoren, pa i saopćenja za javnost koja će za dan-dva izblijediti.

Pa sjetimo se samo kako je prvi čovjek SDA, Bakir Izetbegović, o Pelješkom mostu govorio 2013. – “Hrvatska ima pravo na spajanje teritorija, može graditi most, ali taj most ne smije spriječiti pristup BiH otvorenom moru”, dok se tek 2018., kada je gradnja mosta zvanično započeta kaže kako (tobože) “gradnja Pelješkog mosta krši suverenitet BiH”.  

Još, valja i podsjetiti da je Vijeće ministara BiH, na čeli sa Denisom Zvizdićem (SDA) u julu prošle godine, jednoglasno usvojilo Izvještaj ministra prometa i komunikacija BiH, gdje stoji da nema formalnih smetnji za izgradnju Pelješkog mosta i da to ne treba povezivati s Konvencijom o pravu mora. 

I dok je Hrvatska danas članica EU, njena vojska uz NATO snage, vanjska politika i obavještana zajednica naših susjeda krstare našom zemljom, kao da je njihova i od nje prave pored teritorijalne i ekonomsku ispostavu za plasman roba, odnosno sistematsko izvlačenje novca.

SDA je najjača stranka u narodu kojeg je, upravo politka SDA, suzbila na 22 posto Bosne i Hercegovine, onemogućila mu izlaz na Drinu, Savu i more, ostavila ih bez ijednog autoputa, bez aviokopmanije, bez kontrole bh.neba, bez članstva u EU, bez članstva u NATO, ali sa sve akzicama, privatizacijom i 200.000 lažnih boraca koje su, plaćajući ih, pretvorili u svoje vjerne glasače kojima je svejedno ko kontroliše more – oni će se kupati u Turskoj!

Leave a Comment