“Za ljude koji nisu pronašli svoje svaki dan je Srebrenica”

 

Film “Nacionalna geografija” premijerno je prikazan sinoć u Sarajevu, a pokazuje genocid nad Bošnjacima u okolini Srebrenice. Režiser ovog filma je Haris Pašović koji je bio gost Novog dana.

International War Crimes Tribunal investigators clear away soil and debris from dozens of Srebrenica victims buried in a mass grave near the village of Pilica, approx 55kms (32 miles) northeast of Tuzla, at a former pig farm, Wednesday, Sept. 18, 1996. This mass grave will be the last one that the investigators will exhume before departing for the Hague and before winter weather sets in. (AP Photo/Staton R. Winter)
International War Crimes Tribunal investigators clear away soil and debris from dozens of Srebrenica victims buried in a mass grave near the village of Pilica, approx 55kms (32 miles) northeast of Tuzla, at a former pig farm, Wednesday, Sept. 18, 1996. This mass grave will be the last one that the investigators will exhume before departing for the Hague and before winter weather sets in. (AP Photo/Staton R. Winter)
U najavi filma “Nacionalna geografija” stoji: “O, ne, opet Srebrenica. Ja više ne mogu…” – ovo je ponekad reakcija na najavu nekog događaja, umjetničkog djela ili publikacije o Srebrenici. Ipak, neovisno o emocijama i željama, Srebrenica je činjenica. Ta činjenica neće iščeznuti, s njom ćemo živjeti cijeli naš život. Da, život ide dalje za većinu stanovnika BiH, ali život koji je obiželjen sviješću o genocidu. Nije moguće zanemariti genocid.

“Na premijeri je bilo vrlo dirljivo. Bili su prisutni neki članovi obitelji ljudi koji su ili ubijeni u Srebrenici ili okolini Srebrenice i obitelji onih koji još nisu pronađeni. Bilo je djece koji su danas odrasli a čiji očevi još nisu pronađeni, bilo je i mnogo drugih koji su bili zainteresirani, ljudi iz politike, kulture i predstavnici Instituta za nestale osobe. U BiH je ukupno nestalo 30.000 ljudi tokom rata, od toga 23.000 je identifikovano, 7000 nije pronađeno i to su najviše Bošnjaci, ali ima i Hrvata i Srba i drugih nacionalnosti, ali od 7000 ljudi 1100 su ubijeni Bošnjaci iz okoline Srebrenice. Ljudi iz BiH možda mogu i da kažu da ne mogu stalno da govore o ratu, ali ljudi koji nisu pronašli svoje najbliže, njima ove 22 godine svaki dan je Srebrenica i gotovo je uvredljivo da se govori da ne možemo stalno o ratu. To je činjenica s kojom živimo i na neki razuman način je potrebno naći rješenja koja su na posljednjem mjestu politička, a na prvom mjestu su ljudska i etička pa tek onda pravna i politička“, komentarisao je Pašović u Novom danu.

Film “Nacionalna geografija” sagledava genocid iz drugačijeg ugla, a Pašović je rekao i iz kojeg.

“Snimili smo sve lokacije zatočenja, egzekucije, odnosno to je 90 lokacija na kojim smo bili. Također, ne računamo one pojedinačne, na primjer mjesta u šumama oko Srebrenice gdje su pronađeni razbacani posmrtni ostaci. Ovo što smo mi radili je u samim selima, pored ceste. Masovne grobnice su bile bukvalno u dvorištima privatnih kuća, a mjesta zatočenja su bila često osnovne škole ili na primjer stadion u Novoj Kasabi. Mi znamo sve nakon 20 godina, znamo i da mnogi Srbi ne vole da čuju o ovoj temi, neki govore da nije bilo genocida, ali to ne pomaže nikome – ni Srbima ni Bošnjacima ni bilo kojem drugom čovjeku, jednostavno se moramo suočiti s činjenicama koje su na međunarodnom nivou dokazane“, istakao je Pašović te dodao:

“Moraju se prihvatiti činjenice. Mi živimo u jednom veoma složenom društvu na Balkanu. Postoji generacija ljudi koja pamti i Drugi svjetski rat. Postoji generacija, kao što sam ja, koji su bili odrasli ljudi kad je bio rat ’92-’96, postoji jedna generacija koja se rodila ili u ratu ili poslije rata. S jedne strane mladi Bošnjaci osjećaju neku zbunjenost jer vide da se nešto strašno desilo a s druge strane osjećaju prirodnu potrebu da grade život, slično je i s mladim Srbima. Oni su uvučeni u priču o zločinu za koji nikako ne mogu biti odgovorni. I oni su zbunjeni i mi imamo dužnost kao društvo zbog generacija koje sada odrastaju i koje će doći da se uspostavi odnos prema najstrašnijem zločinu nakon holokausta. Da svi mladi ljudi grade budućnost koja im pripada i da spriječimo potencijalne sukobe“.

Amoru Mašoviću, koji je utvrdio proces identifikacije svake žrtve, Pašović je dao posebno mjesto u filmu.

Također, Pašović će biti u međunarodnom žiriju za najveću evropsku nagradu za festival “EFFE Award – Evropa za festivale, festivali za Evropu 2017”. Za ovu nagradu prijavilo se više od 750 evropskih festivala iz svih umjetničkih oblasti.

“To je ona parola ‘život ide dalje’. S jedne strane smo mi opsjednuti prošlošću koja traže smirenje i podržavamo napore Instituta za nestale da se svi ljudi pronađu, identifikuju, da sve porodice imaju smiraj i Amor je veliki heroj tog procesa, a s druge strane obavljamo naše svakodnevne poslove i ima puno kreativnosti u BiH i ja sam se stvarno osjećao dobro kad su me pozvali na festival jer tu su zaista veliki stručnjaci iz Evrope i Evropa je danas neki svijet festivala. Na ovaj festival su se prijavili iz Banjaluke, Zenice, Tuzle“, komentarisao je Pašović za N1.

 

 

 

Leave a Comment