ŽUSTRE REAKCIJE NA INTERVJU SARAJEVSKOG PROFESORA: “Mržnja prema srpskom narodu bukvalno izbija iz svake riječi Senadina Lavića”!

RTRS piše da “skandalozni intervju sarajevskog profesora Senadina Lavića, u kojem je Republiku Srpsku nazvao genocidnom, a Srbe uporedio sa Hitlerovim nacistima, ne ostavlja ni najmanje prostora za suživot i bespovratno vodi ka urušavanju BiH – ocjena je univerzitetskih profesora i analitičara iz Republike Srpske. Pitaju zašto nema reagovanja iz Sarajeva na uvredljive poruke srpskom narodu i da li to znači da odobravaju ono što je Lavić izjavio u intervjuu portalu Vijesti.ba.

Mržnja prema srpskom narodu bukvalno izbija iz svake riječi Senadina Lavića – “Entitet Republika Srpska je djelo genocida, a za vaspitanje djece u genocidnom duhu zaslužni su Njegošev ‘Gorski vijenac’ i Veselinovićev ‘Hajduk Stanko'”, piše u reakciji RTRS.

Sarajevskom profesoru to nije dovoljno, pa za Srbe kaže da su narod primitivnog mentaliteta. Vrhunac šovinističkog divljanja je i poređenje Srba sa nacistima.

“Velikosrbijanski projekat je bolestan koliko i Hitlerov nacizam. To je najveći projekat zla u Evropi koji podrazumijeva uništenje Bosne. Antidejtonske snage su toliko duboko ušle u dejtonski sistem Bosne da je postalo gotovo nemoguće da funkcioniše država”, kaže Lavić.

Banjalučki profesor Aleksandar Vranješ kaže da se Lavićeve šovinističke teze oslanjaju na bizarnu teoriju bošnjačke istoriografije, prema kojoj su Srbi odgovorni za, ni manje ni više, nego 11 genocida na Bošnjacima.

Generacije mladih Bošnjaka odrastaju na matrici o genocidnim Srbima i tezi da je Bosna država Bošnjaka, zbog čega će Lavić i istomišljenici biti najzaslužniji ako dođe do raspada BiH.

“Kada vidimo i pročitamo te stavove, postavlja se pitanje o suživotu u BiH, šta treba Srbi da urade, da nestanu ili da preuzmu neki identitet koji bi njima odgovarao, neki Bosanci pravoslavne vjeroispovijesti – da bi odgovarali Laviću i sličnima…”, rekao je Vranješ.

Univerzitetski profesor iz Istočnog Sarajeva Milanka Babić iznenađena je nivom nekulture i nepoznavanja istorijskih činjenica koje je pokazao Senadin Lavić. Više od svega brine što Lavić, kao profesor na sarajevskom FPN-u koji pohađaju i studenti iz Istočnog Sarajeva, prenosi iskrivljenu sliku o srpskom narodu.

“To je jedno obično baljezganje. Utisak jeste da je to jedan izljev gnjeva, mržnje, strašnih uvreda. On, naravno, na osnovu svog statusa na Univerzitetu i u BKZ Preporod ima značajnog uticaja na tu političku i kulturnu elitu, kako da kažem, vjeruju u takve matrice koje se plasiraju – antisrpske”, ističe Babićeva.

Zbog teza koje širi Lavić i njegovi akademski istomišljenici iz Sarajeva, Srbi se sve više udaljavaju od BiH dok je priča o suživotu s onima koji te porede sa nacistima, proglašavaju genocidnim – ravna mazohizmu.

“Srbima se pripisuje da su “kanceri” i da prave najveće moguće zlo, u intervjuu se spominju fašiziodne i genocidne konotacije, onda mi zaista i ne možemo da govorimo o suživotu kada jedan cijeli narod stigmatizirate”, kaže Sanja Vlaisavljević iz Centra za kulturu dijaloga Sarajevo.

 

RTRS navodi da Univerzitet u Sarajevu, ni profesori pojedinačno, “nisu se ogradili od primitivnih i uvredljivih poruka Senadina Lavića”.

 

– Glasno ćutanje sarajevske akademske zajednice, bošnjačkog političkog establišmenta, ako je po narodnoj “ćutanje je zlato” znači da odobravaju sve što je kontroverzni bošnjački ideolog izjavio, a to Srbima treba da bude nauk., zaključuje RTRS.

 

U nastavku pročitajte inetegralni intervju Profesora Senadina Lavića.

 

Proteklih nekoliko dana svjedoci smo učestale huškačke i zapaljive retorike u BiH i susjednoj Srbiji, počev od javnih prijetnji novim genocidom Rajka Vasića, preko monstruoznih poruka Vjerice Radete na račun rahmetli Hatidže Mehmedović. Milorad Dodik izjavio je da imami koji uče ezan “arlauču”, a spomenimo tu još i njegovu namjeru da poništi Izvještaj o Srebrenici. Vaš komentar svega navedenog?

 

LAVIĆ: Prije svega, veliki rahmet časnoj bosanskoj majci Hatidži Mehmedović. Ona je okosnica naše bosanske moralnosti i dostojanstva. Ona je s prezirom posmatrala te četničke kreature oko nas i učila nas kako se drži jedna bošnjačka žena!

 

Vaše pitanje upozorava na jedan proces koji se već dugo odvija na ovim prostorima. Kada su Srbi iz Srbije u drugoj polovini 19. stoljeća protjerivali muslimane u sklopu šireg dogovora, a među njima i Bošnjake, govorili su im uvredljive riječi, upućivali im pogane psovke, otimali im blaga, vrijeđali ih, posebno žene koje su perverzno opisivali kao “bule”, pljačkali ih, “obećavali” im da će doći za njima u Bosnu i iseliti ih za Osmanlijama i tako redom.

 

Taj primitivni mentalitet živi do danas i njeguje se kroz sistem obrazovanja i ideologiju srpstva. Ako malo dublje uđemo u njega, onda možemo pratiti etnofaulizam kao sastavni dio velikosrbijanske “kulture”, ali, nažalost, s bosanske strane uopće nismo posvetili znanstvenu pažnju govornim aktima koji su prethodnica genocida.

 

Kada neko kaže: “Uništićemo vas kao narod” ili “Jedan narod bi mogao nestati” – on je već započeo akt genocida. Oni koji ne posvete pravu pažnju velikosrbijanskom etnofaulizmu i antibosanstvu, uvijek stradaju od njega.

 

Ne smijemo nikako zaboraviti pjevanije Njegoševo iz “Gorskog vijenca” ili Veselinovićev roman “Hajduk Stanko”. Oba djela su iz 19. stoljeća i preko njih su se “odgajale” generacije srpske djece. Ta priča o osveti, klanju, ubijanju, mržnji prema muslimanima instalirana je u obrazovni sistem kao kulturni kod i ona priprema nove “junake” koji će klati starce, ženu i djecu po Bosni i Sandžaku.

 

Srbiju danas vode ljudi koji su definirani četničkom ideologijom i niko s bosanske strane više nije naivan da nasjeda na njihove priče. Sasvim je jasno da srpskom narodu danas treba nova politička kultura, ali pitanje je – ko će tu kulturu uvesti među Srbe? Isto tako, znamo da se ciljano od 1980-ih stvara međuetnički konflikt da bi se kroz održavanje tenzija nastavila antibosanska politika Srbije i razvijao nacionalizam među Srbima.

 

Stoga ne smije doći do zbližavanja ljudi. Jedino što im se nudi jeste mržnja. Taj posao u Bosni obavlja Dodik koji je novopridošlica u srpstvu. On je čak loš nacional-socijaldemokrata!

 

Moramo ovaj antibosanski primitivizam i vrijeđanje žrtava posmatrati kao bolest i kao politiku. To onda podrazumijeva najmanje dvije ravni odnosa prema vrijeđanju, potcjenjivanju i barbarskom nasrtanju na Bosnu i Bošnjake. Bošnjačko-bosanska politika nikako ne smije pasti na razinu fašizoidnog vrijeđanja drugog i drugačijeg, ne smije postati imitacija srpske nacijske morbidnosti, ali mora početi koristiti civilizacijska sredstva svoje zaštite i prestati ponavljati da je žrtva. Zločinci upravo žele da žrtva ostane zaleđena u “stanju žrtve” i da nikada iz toga ne izađe.

 

Većina ljudi u Bosni ne podržava primitivce koji govore o “arlaukanju”. Ezani s bosanskih džamija i zvona s bosanskih crkava dio su “nebeske” muzike i neodvojivi su od našeg vjerovanja, povijesti, kulture i mentaliteta.

 

Da li u tom smislu možemo reći da se iz faze negiranja prešlo u fazu veličanja srebreničkog genocida, kako u BiH, tako i u Srbiji?

 

LAVIĆ: Velikosrbijanski “karcinom” metastazira pred našim očima. Da bi se održavao u srpskom narodu, on će postajati sve opasniji, zloćudniji, nečovječniji.

 

Moramo biti oprezni, sabrani, spremni na odgovor i borbu za svoju slobodu, a pritom mirni, dostojanstveni, aristokratski samouvjereni. Zločincima iz reda srpskog naroda danas se žuri u zaokruživanju onoga što su agresijom okupirali. Samo im treba priznanje da je to “srpska zemlja”. Ali, tu nastaje žarište.

 

Postoji Presuda suda u Hagu iz 2007. godine u kojoj se vojska i policija RS-a optužuju za genocid nad Bošnjacima. To nam kazuje da je sud u Hagu na osnovu istrage presudio da se radi o genocidu. I tu je nastao veliki problem za srbijansko-srpsku osvajačku politiku u Bosni. Ono što se naziva entitet RS, ustvari, djelo je genocida, a civilizirani svijet nikada neće priznati djelo genocida kao samostalnu državu.

 

Otud ide negiranje zločina, odbijanje suočavanja sa onim što je “u ime srpstva” učinjeno i nespremnost da se preuzme odgovornost za počinjene zločine. To sve ukazuje na kukavičluk zločinaca i političara koji su huškali na zločine. Oni su kukavice i bolesnici koji trebaju odgovarati za zločine koje su počinili. Osnov te bolesti ili njihovog pada u barbarstvo je nemoral, nihilistički odnos prema životu, zatucanost palanačkom “pjesmom”, poricanje svetosti života.

 

Samo čovjek bez moralne dimenzije u sebi može slaviti zločine nad nedužnim ljudima. Stoga moramo biti oprezni dok se te kreature motaju svuda oko nas.

 

Šta je po Vašem mišljenju u svemu tome neka naredna faza?

 

LAVIĆ: Velikosrbijanski projekt je jedinstven u modernoj Evropi. On je bolestan koliko i Hitlerov nacizam. To je najveći projekt zla u Evropi poslije Drugog svjetskog rata koji podrazumijeva uništenje Bosne kao kulturne, političke, povijesne i narodne forme. Danas ne postoji više nijedan slučaj u Evropi da je jedan narod pred stalnom genocidnom prijetnjom od prvih susjeda.

 

Antibosanske snage su toliko duboko ušle u dejtonski sistem Bosne da je postalo gotovo nemoguće funkcioniranje države. Na svakom djeliću sistema neki primitivni nacionalista zaprječava normalno funkcioniranje političkog sistema i onda većini građana zagorčava život.

 

Etničko-religijska dioba života ljudi u državi postala je besmislena i usmjerena protiv samog življenja. Prosto je nevjerovatno kako građani trpe sve te nacionalističke primitivce koji u institucijama države Bosne i Hercegovine zastupaju interese susjednih država.

 

Mi smo već postavljeni u fazu objedinjavanja “okupiranih teritorija” u Bosni sa sistemima susjednih država – zastave, grbovi, nazivi ulica i škola, ujednačavanje školskih programa, konstruiranje jedinstvene povijesti, brisanje bosanske određenosti, razvijanje “specijalnih” odnosa, a normalni nisu ni pokrenuti itd. Ova faza se provodi koordinirano s politikama Beograda i Zagreba, ustvari, bez te podrške izvan Bosne ne bi se nešto ovakvo ni događalo.

 

Svjedoci smo svakodnevnim međunacionalnim, međuetničkim i međuvjerskim tenzijama, koje ne prestaju ni 23 godine od okončanja rata. Kakva je u tom pogledu budućnost BiH?

 

LAVIĆ: Budućnost Bosne je sjajna! U težoj moralnoj situaciji su Srbija i srpski narod, nego Bosna i Bošnjaci. Region već odavno nije prijateljski naklonjen prema Srbima i Srbiji. Njihova skaredna politika napravila je loše odnose s Albancima, Hrvatima, Crnogorcima, Bošnjacima… Ovdje ne mislim da cijeli narodi mogu biti jedni drugima neprijatelji, nego se radi o tome da su se razvile politike koje međusobno ispoljavaju neprijateljstvo.

Bošnjaci, to treba naglasiti, nisu napravili genocid nad Srbima. U perspektivi moramo mnogo oštrije braniti interese Bosne, bez pardona, istjerivati s funkcija sve one koji danas rade za susjedne države, onemogućavati da bosanski sistem služi Srbiji ili Hrvatskoj, bojkotirati medije i novinare koji podvaljuju Bosni i građanima, s gađenjem se odnositi prema etničko-religijskim politikama, toj cjelokupnoj laži o “legitimnom predstavljanju naroda” i “konstitutivnosti” (koja je izmišljena i nepostojeća kategorija u Ustavu).

 

Dakle, ne bi se smjelo desiti da neki bosnomrzac sjedne u institucije države i destruira državu iz dana u dan, a da mi kao naivni građani šutimo i gledamo ga dok divlja po našim životima.

Leave a Comment