Alikadić: BiH ima vremena da zaustavi gradnju Pelješkog mosta

 

Nešad Alikadić kritizira bivši sastav Predsjedništva BiH “jer su bili gluhi za ovu temu”

Ekspert za pomorski saobraćaj Nešad Alikadić tvrdi da Bosna i Hercegovina ima još vremena da zaustavi gradnju Pelješkog mosta. Vjeruje da bi to moglo da uradi bosanskohercegovačko Predsjedništvo, koje može naložiti Vijeću ministara BiH i svim ministarstvima, kao i svim drugim državnim institucijama poput Pravobraniteljstva, da poduzme sve radnje potrebne za učinkovitu zaštitu državnih interesa i obustavu izgradnje Pelješkog mosta.

RSE: Šta država Bosna i Hercegovina gubi gradnjom Pelješkog mosta?

Alikadić: Gubi puno toga. Morski resurs, mislim na Neumski zaliv, poluotok Klek i Malostonski zaliv sa izlazom na more su sasvim dovoljni da se BiH razvije privredno, ekonomski, turistički, trgovinski u najvećoj mogućoj mjeri. Mi možemo biti puno razvijeniji nego što smo sada, deset puta sigurno. Zato što na poluotoku Kleku, na drugoj strani od Neuma koji će uvijek biti turistički, imamo savršene uvjete za izgradnju pomorske luke, gdje možemo primati naftu, možemo imati LNG terminal, znači možemo biti neovisni energetski, imati jeftiniji plin nego što ga sada imamo.

Zatim, možemo primati brodove koji će dopremati robu i izvoziti našu robu, a u zaleđu Neuma, 15 kilometara dalje, možemo imati naftne terminale, plinske terminale, proizvodne pogone, bescarinsku zonu. Sve je to sada neiskorišteno i smatram da je to velika šteta. Moja misija je da osvijestim političare da BiH ima izvanredan morski resurs i da ga treba iskorištavati, a gradnjom Pelješkog mosta sve to bi bilo spriječeno, zato što za takvu luku, kao i za sve luke svijeta, mora postojati slobodan prolaz.

Sve zemlje svijeta, koje su pomorske, imaju slobodan prolaz do otvorenog mora, a Hrvatska bi Bosni i Hercegovini nametnula neškodljivi prolaz koji, u stvari, ne postoji kroz unutrašnje vode. Naime, hrvatske unutrašnje vode nas odvajaju od otvorenog mora i nema prolaza, to je bila jedna varka, jedna diplomatska finta na koju su bh. političari nasjeli zato što ne znaju pomorsko pravo.

Geografski prikaz mjesta gradnje Pelješkog mosta
Geografski prikaz mjesta gradnje Pelješkog mosta

RSE: Nedavno ste u jednom intervjuu kazali da postoji šansa da se zaustavi gradnja ovog mosta. Kako je to moguće, budući da znamo da je Evropska komisija Hrvatskoj već dodijelila 357 miliona eura bespovratnih sredstava kako bi Pelješki most bio napravljen?

Alikadić: Moguće je uraditi iz više razloga. Prije svega, mi do sada nismo imali političara, a sada bi to mogao biti gospodin Željko Komšić, sigurno i gospodin Šefik Džaferović (članovi Predsjedništva BiH, prim. aut.), koji su odlučni da brane suverenitet BiH. Možda i gospodin Milorad Dodik (predsjedavajući Predsjedništva BiH, prim. aut.) ako bi mu se objasnilo, jer i on ne poznaje stvari tako dobro. Kada bih ja i ostali pomorski stručnjaci imali priliku s njim (Dodikom) razgovarati, on bi shvatio da je u interesu svih ljudi u BiH imati morsku luku.

Znači, ako se Evropskoj uniji objasni da su, prilikom procesa investiranja, zakazali njeni službenici, zato što su, prije svega, razmotrili nepotpunu dokumentaciju. Zatim, ubačen je jedan zapisnik o visini mosta koji je, faktički, lažni državni dokument, jer u tom zapisniku piše u točki 5, ako taj zapisnik ne verificira Vijeće ministara – taj dokument je nevažan. I zamislite, oni su Evropskoj komisiji predali nevažan dokument kojeg nije ratificiralo Vijeće ministara.

RSE: Sada se postavlja pitanje kako je to moglo da se desi?

Aliakdić: Jednostavno, to sve treba odnijeti bh. državni službenik, može biti Predsjedništvo, predstavnik Vijeća ministara ili državnog Pravobranilaštva, treba javno u medijima to obznaniti i predočiti Evropskoj komisiji. U Evropskoj komisiji postoji sistem koji se zove OLAF (Europska kancelarija za borbu protiv prevara, prim. aut.) koji je sistem protiv korupcije. Tamo gdje se otkrije korupcija, to se automatski kažnjava.

Nedavno je u Rumuniji bila takva afera u kojoj su otkrili malverzacije sa evropskim fondovima. Sankcionisani su učesnici i fond je povučen. Prema tome, vrlo lako je to spriječiti. Ali niko nije uložio ni najmanji napor da to učini. Ja kritiziram bivši sastav Predsjedništva BiH jer su bili gluhi za ovu temu.

RSE: Ko je konkretno predao takav jedan dokument Evropskoj komisiji?

Alikadić: Državno Ministarstvo prometa je 2006. oformilo komisiju sa četiri člana. U to vrijeme ministar je bio Branko Dokić. On i ministar iz Hrvatske su formirali tu grupu za određivanje tehničkih karakteristika mosta. Ta komisija se sastala i – umjesto da pravnike pitaju da li se uopće na takvoj lokaciji može graditi most, u smisli međunarodnog prava i prometa brodova – oni su rekli evo 55 metara to bi bilo dovoljno, mislili su da Hrvatska neće moći postići tu visinu, a nikad se nisu javno oglasili da kažu – oprostite, to je bila greška i taj dokument je nevažan.

Zaista se vidi u točki 5 da je taj dokument nevažan ukoliko ga Vijeće ministara verificira, a nedavno je gospodin Denis Zvizdić (predsjedavajući Vijeća ministara BiH, prim. aut.), rekao da taj dokument nikada nije bio verificiran. Na osnovu toga su oni dobili novce. Prema tome, svaki fond se može korigirati i povući.

RSE: Koliko su, prema Vašem mišljenju, bosanskohercegovački zvaničnici “krivi” za situaciju u kojoj se nalazi BiH, a kada je riječ o gradnji Pelješkog mosta?

Alikadić: Pedeset posto krivice je na jednoj strani, a pedeset posto na drugoj. Osim toga što je Hrvatska gurala taj projekt, umjesto da, recimo, gura tunel, a može se graditi tunel ispod mora na istom mjestu gdje i most. Može se raditi i zaobilaznica i ona bi, možda, koštala 20 miliona eura, a most košta 500 miliona. Tunel bi, možda, koštao 80 miliona eura, a ponavljam – most košta 500. I tunel i zaobilaznica su jeftiniji.

Druga stvar, političari u Bosni i Hercegovini, konkretno Dragan Čović je rekao da je to korisno za BiH, pa jeste korisno, ako bi mjerili skalom od jedan do deset, korisno je jedan, a štetno deset. Zašto? Zato što most zatvara bosanskohercegovački vitalni interes, a to je sloboda plovidbe i mogućnost gradnje luke. Jeste, on pomaže da se promet kroz Neum smanji, ali bilo je i drugih rješenja koja nisu štetna po BiH. Znači, odabrali smo štetno rješenje po BiH, a korisno po Hrvatsku. Prema tome, takav političar ne radi u korist sopstvene zemlje.

Osim Dragana Čovića, koji je tvrdio da je to korisno za BiH, isto tako i gospodin Zvizdić je prije dvije godine rekao da nema pravnih prepreka za gradnju Pelješkog mosta. Isto je ponavljao i gospodin Ismir Jusko, ministar prometa, a prije toga i Adnan Terzić (nekadašnji predsjedavajući Vijeća ministara BiH, prim. aut.), pa gospodin Branko Dokić (bivši ministar prometa, prim. aut.). Svi redom su kao papagaji pjevali da je most moguć i da ga treba graditi. Znači, oni su uradili nešto što je protiv državnog interesa.

RSE: Vi smatrate i da je ugovor o granici između Hrvatske i BiH, koji su 1999. godine potpisali Alija Izetbegović (bivši predsjednik Predsjedništva BiH, prim. aut.) i Franjo Tuđman (bivši Predsjednik Hrvatske, prim. aut.), štetni po Bosnu i Hercegovinu, te da taj ugovor ne treba ratificirati.

Alikadić: Prema tom ugovoru je isto tako prihvaćeno loše rješenje. Zato što su granice zatvorene oko poluotoka Kleka i BiH nemamo izlaz, BiH nema plovni put, nema koridor do otvorenog mora, a taj koridor do otvorenog mora su nedavno Slovenci dobili u arbitražnoj presudi. Dodijeljen im je koridor širine četiri nautičke milje i mogućnost režima plovidbe – slobodna plovidba.

U toj arbitražnoj presudi zabranjen je režim neškodljivog prolaza, kao najlošiji. Vidite, taj najlošiji režim neškodljivog prolaza bi BiH Hrvatska nametnula, kao mogućnost. Jer neškodljivi prolaz ne postoji kroz unutrašnje vode neke države, znači BiH ne bi mogla ostvarivati nikakav prolaz kroz unutrašnje vode Hrvatske, to je diplomatska prevara, pa ko nasjedne.

RSE: Zašto je konkretno taj sporazum loš, posebno kada je riječ o morskoj granici, kako kažete?

Alikadić: Ako dvije države sklope sporazum, koji je štetan za jednu od njih, to je onda pravni osnov da ta država, kojoj to koristi, u ovom slučaju Hrvatska, ima legalne osnove da pregleda bh. brodove, da stvara neku vrstu prepreke administrativne, da kaže – hajte vi sada u Ploče, pa sačekajte, pa ne možete proći, kakvu robu nosite, najavite se 48 sati unaprijed, pa ministar onda dozvoljava ili ne prolaz brodu.

Konkretno, javni brodovi ne mogu prolaziti kroz unutrašnje vode neke države, znači bh. javni brod ili mornarički ne bi mogao proći do otvorenog mora kroz unutrašnje vode Hrvatske. To su administrativne zapreke. Znači, Bosna i Hercegovina bi ratifikacijom tog sporazuma sama prihvatila vlastiti zatvor. Iz tog razloga ne treba ratificirati taj sporazum.

  • 16x9 Image

    Marija Arnautović

    Novinarstvom se počela baviti 1998. godine u Radiju Crne Gore. Od 2004. novinar-reporter i urednik vijesti u sarajevskom birou RSE, te urednica i voditeljica magazina TV Liberty.

    Pratite autora

 

Leave a Comment