Bosna i Hercegovina | Jedina zemlja koja plaća vlastite NEPRIJATELJE

 

 

Nije neobično, naprotiv, vrlo je prisutna pojava u svijetu da države imaju vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja, danas najčešće sa aspekta nasrtaja na ekonomski suverenitet. Kao što nije neobično, naprotiv, vrlo je izražena pojava da države ulažu ogromne ljudske i materijalne kapacitete u zaštitu vlastitog društva.

 

U tom kontekstu, Bosna i Hercegovina je vjerovatno jedina država u svijetu koja ne samo da se ne bori protiv neprijatelja njene državnosti, već te neprijatelje obilato plaća iz javnog budžeta, dok se oni, bez ustezanja, nadmeću u tome ko će u Bosni i Hercegovini i među njenim građanima napraviti veću pometnju.

Zar nije najočitije neprijateljsko djelovanje protiv suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine kada, naprimjer, predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik izađe za govornicu i javno kaže da je Bosna i Hercegovina nemoguća zemlja, i da će se raspasti, samo ne može potvrditi da li će se to desiti za vrijeme njegovog života, ali će se u svakom slučaju desiti. Evo tek nekoliko nasumično izabranih izjava Dodika u kojima se neprijateljski odnosi prema vlastitoj državi: “BiH nije naša želja, to je naše moranje”, kazao je Dodik u Banjoj Luci, te dodao da je “BiH nemoguća i besperspektivna zemlja koja smanjuje izglede za autonomni razvitak Srba”. „Ne volim Bosnu, više volim Srbiju“, jedna je druga Dodikova poruka koju često ponavlja. Šta bi se, naprimjer, desilo da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izađe i kaže da je Srbija propala država i da je treba podijeli između njenih susjeda? Koliko bi kletvi patrijarh Irinej bacio na Vučića prije nego bi ovaj i sišao sa bine?

Ili, zar nije neprijateljsko djelovanje protiv ekonomske stabilnosti Bosne i Hercegovine kada ministri i parlamentarci iz HDZ-a blokiraju donošenje zakona o državnoj imovini, i na taj način onemogućavaju da Bosna i Hercegovina vrati stotine miliona eura vrijedne nekretnine u susjednoj Hrvatskoj, što bi značilo i veći standard građana BiH.

Ili, zar nije neprijateljsko djelovanje protiv vladavine prava Bosne i Hercegovine kada članovi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća daju podršku šefu bh. pravosuđa Milanu Tegeltiji, nakon što se našao u korupcijskom skandalu, a da nisu ni sačekali zvaničnu istragu.

Šta ako istraga pokaže da su medijski navodi o korumpiranom Tegeltiji tačni?

Hoće li u tom slučaju članovi VSTV-a dati ostavke i svoje dobro plaćene pozicije prepustiti časnijim ljudima?

Ili, naprimjer, prisjetimo se kada je delegat u Domu naroda Parlamenta BiH Mario Karamatić na pitanje novinara da li plaća RTV taksu, odgovorio: „Naravno da ne. Zbog čega bih je plaćao“. Zar takvo ponašanje Karamatića nije neprijateljsko djelovanje na javni RTV sistem BiH i na pravo građana da imaju nacionalnu televiziju.

Moglo bi se do mile volje nizati izjave kojima politički funkcioneri u zemlji neprijateljski nastupaju prema Bosni i Hercegovini i njenim građanima, a za to su izdašno plaćeni od istih građana.

Dakako, nekom vrstom neprijateljskog djelovanja prema BiH ima se smatrati i površnost i nedoraslost bošnjačke političke elite. Zarobljeni u vlastiti komoditet uzurpirali su važne državne funkcije nekompetentnim kadrovima, čime su ugušili i najmanju mogućnost da se država odupre rušiteljima njenog bića.

Jer, ustav države ne vrijedi ni koliko suha šljiva ukoliko ne postoje institucije koje mogu osigurati poštivanjem države u njenom punom kapacitetu

(Izvor:avaz.live)

Leave a Comment