Dani potrošenog selektora: Žuti neće voditi BiH u baražu, ali ista lica ćemo i dalje gledati u Savezu

 

Sve od jučer danas ne vrijedi. Taj stih iz pjesme zagrebačkog benda ET glatko možemo prišiti našoj dvoličnoj nogometnoj reprezentaciji.

Sve od jučer danas ne vrijedi. Taj stih iz pjesme zagrebačkog benda ET glatko možemo prišiti našoj dvoličnoj nogometnoj reprezentaciji.

Još jučer, do 20.45 sati, vjerovali smo da smo opet na dobrom putu prema Evropskom prvenstvu. Ništa nismo naučili iz prethodnih epizoda, bila je dovoljna ta jedna briljantna predstava iz meča protiv Finske (4:1) da nas slatkasti miris euforije ponovo hipnotiše i iznova uvjeri u mit o nepobjedivosti bosanskog inata.

 

Stvarno je iscrpljujuće tako nisko padati, pa se opet pentrati na same vrhunce navijačke sreće, pa opet grohnuti… Ali, navikli smo. Jedina je novost ovog puta što smo izgubili od selekcije kojoj pobjeda ne znači puno u kontekstu rasporeda na tabeli kvalifikacione grupe.

Redizajnirana Grčka, sa podmlađenim sastavom, ne samo da je djelovala taktički zrelije od pogubljenih Zmajeva, već i mnogo srčanije, sa puno većom željom od reprezentacije kojoj tri boda trebaju očajnički. U toj igri mačke i miša na travnjaku stadiona Spyros Louis, groteskno su zamijenjene uloge – Grci su nas ganjali po terenu sa sjekirom u rukama, a mi bili obična lovina.

Selektoru Robertu Prosinečkom, naravno, ništa nije bilo jasno nakon utakmice. Čudno mu je da ista ekipa ne može odigrati dobro dva puta u četiri dana.

Trebao se konsultovati sa Zlatkom Dalićem, hrvatskim selektorom koji je tu grešku napravio nedavno. Nakon visoke pobjede u Slovačkoj (0:4) protiv Azerbejdžana je kiksao (1:1) isključivo zahvaljujući, kako je sam priznao, sopstvenom uvjerenju da istih 10-11 fudbalera može odigrati podjednako fantastično u kratkom vremenskom razmaku…

Prosinečkom to nije palo na pamet i nije se zapitao zašto princip svježe krvi u ekipi zapravo ima kratko dejstvo – samo jednu utakmicu. Nije mu jasno i kako se tako brzo ugasi želja kod igrača, jer očito i ne komunicira dovoljno s njima na taj način. Zaboravlja da uloga trenera nije samo da postavi formaciju, već i da bude svojevrstan motivator, pedagog, psiholog… Da osjeti kako tim diše, da u svakom trenutku zna ko je mentalno spreman za važni meč.

Pravi život nije video-igrica Football Manager, gdje je dovoljno sastaviti ekipu od igrača s najboljom statistikom kako bi se nizale pobjede.

Neko će reći i da Žuti nije mogao napraviti pitu od znate već čega. Sam Miralem Pjanić je rekao da smo osrednja ekipa. Šta uopšte to znači?

Ako smo mi osrednji tim sa igračima iz Serije A, Bundeslige i Premiershipa, onda su, orvelovskim vokabularom, Finci i Armenci još “osrednjiji”. Pogledajte gdje igraju finski nogometaši – njihova prva zvijezda je član ekipe koja spašava živu glavu u Engleskoj. Tuominen, recimo, igra u BATE Borisovu. Sjeća li ga se neko možda iz duela sa Sarajevom? Da, toliko je dobar da ne ostavlja prosječnom fudbalskom gledaocu baš uspomenu na vlastiti lik.

To je bila naša konkurencija u grupi J kvalifikacija za EP. Kroz koju je dobar trener morao prokrčiti put do Eura. Morao. Žuti nije znao.

Prosinečki je i dao ostavku, ako se sjećate. Nije bilo tako davno. Shvatio je prije nešto više od mjesec, nakon one bruke u Jerevanu (4:2) da ipak nije u stanju ovu ekipu izvesti na pravi put. Imao je u subotu bljesak protiv Finske (koji potvrđuje tezu o osrednjim i “osrednjijim” ekipama), ali potom se opet vratio u tu svoju rolu taktičkog komformiste i već u utorak dozvolio grčkom selektoru Johnu van’t Schipu da mu održi lekciju daleko boljom pripremom utakmice.

Ne, Prosinečki nije za posao selektora BiH i pokušao je to objasniti Elvedinu Begiću nakon Armenije. Izvršni odbor lezihljebovića ipak je odbio prihvatiti njegovu ostavku, jer su u Nogometnom savezu, na čelu s pomenutim predsjednikom, shvatili da bi morali brzo pronaći novog selektora, a to im se jednostavno nije radilo u ovom trenutku. I gdje je sad njihova odgovornost?

Naše šanse za plasman kroz grupnu fazu su još uvijek moguće, realne i bodovno dostižne”, naveli su tada u saopštenju članovi naše nogometne vlade, obrazlažući odluku o odbijanju ostavke. Šansi sada više nemamo za direktan plasman na EP, ko će od njih iz IO NSBiH snositi krivicu za pogrešnu procjenu o ostavljanju Žutog na klupi?

Da su izabrali novog selektora, on bi kroz naredne četiri utakmice kvalifikacija barem mogao uigrati ekipu po vlastitim standardima, isprobati igrače na vrijeme. Pripremiti se adekvatno za Ligu nacija, jer sad vidimo da ni s četiri pobjede zaredom vjerovatno ne bismo išli na EP kroz kvalifikacije.

Ne, ostavili su Prosinečkog, jer im je bilo mrsko baviti se novim trenerom nacionalnog tima. Njihovo je da pustoše švedske stolove, putuju sa Zmajevima, odsjedaju u luksuznim hotelima, a ne da razmišljaju, molim vas lijepo, o fudbalu.

Grupa amatera, kako je nazvao nedavno Mehmed Baždarević te ljude u Izvršnom odboru, upropastila je sve što je mogla vlastitim neradom u našem nogometu – od Premijer lige BiH do reprezentacije. Stadion četvrte kategorije misaona je imenica u ovoj zemlji, o poštenom suđenju na bh. travnjacima da ne govorimo…

Sada su kriminalnim odlukama sahranili i naše šanse da se plasiramo na EP pored objektivno slabijih selekcija. Ubili su i ono malo radosti koju je ova reprezentacija donosila narodu.

Robert Prosinečki neće voditi Zmajeve u baražu Lige nacija. Njegov ugovor, kako je i sam istakao nedavno, ističe krajem kvalifikacionog ciklusa. Dobra vijest je da ga, sasvim izvjesno, više niko neće zaustavljati kad krene prema izlaznim vratima.

Ali, tragedija leži u činjenici da ćemo i dalje gledati ista lica u Nogometnom savezu BiH.

Leave a Comment