Posljedice izgradnje malih hidroelektrana u BIH: Strujni udari, pomor ribe i milionske štete za lokalno stanovništvo

 

Sistemska korupcija, sporne dodjele koncesija, neregularna dokumentacija, pritisci na lokalno stanovništvo kao i kontinuirano ugrožavanje životne sredine radi privatnih interesa favoriziranih investitora opšta su karakteristika izgradnje malih hidroelektrana u BiH. U takvom ambijentu najveću štetu snosi lokalna zajednica. Od mizernih koncesionih naknada, uništavanja puteva, pucanja cijevi, nestanka ribljeg fonda do višemilionskih šteta nastalih kao posljedica neispravnosti postrojenja malih hidroelektrana.

 

Piše: Predrag Blagovčanin/Centar za životnu sredinu

Podsjećamo, prije desetak dana u fojničkom naselju Prokos usljed enormno visokog napona električne energije došlo je do nesreće u kojoj je više od 500 kućanstva kao i gospodarskih subjekata pretrpilo višemilonsku štetu.

Iz Elektroprivrede BIH potvrdili su da je do havarije došlo zbog neispravnosti relejnih zaštita na postrojenju male hidroelektrane „Mujakovići“ na rijeci Jezernici koja je u vlasništvu firme „Intradeenergija“. Pored ovog postrojenja, u vlasništvu ove firme su još tri hidroelektrane na području Fojnice.

 

Na svu sreću još niko nije poginuo

Nažalost, ovaj višemilionski incident u naselju Prokos nije izolovan slučaj. Prema riječima Roberta Oroza aktiviste iz fojničke Eko udruge Gotuša, više puta je dolazilo do pucanja cijevi upravo na MHE Mujakovići, a sa naletom vodene bujice došlo bi do urušavanja lokalnog puta.

„Zbog tog kontinuiranog pucanja cijevi na ovoj hidroelektrani dolazilo je do blokade puta prema Prokoškom jezeru dok se ne bi sanirala šteta. Prošle godine su mještani Prokosa zaprijetili totalnom blokadom puta što je dovelo do toga da je vlasnik Intradeenergija prošle godine zamjenio PVC cijevi željeznim.“

FOTO: fojnica.ba.

Robert Oroz naglašava da na ovom lokalitetu do sad nije bilo problema sa prevelikim naponom na lokalnoj mreži ali jeste sa plavljenjem i uništavanjem privatnog zemljišta.

„Do sada u Fojnici nije bilo problema sa “strujnim udarima”, ali jeste sa plavljenjem i uništavanjem privatnog zemljišta na MHE na rijeci Kozica od istog investitora. U par navrata isplaćivana je i naknada za materijalnu štetu. Važno je napomenuti da se većina ovakvih hidroelektrana gradi uz minimalan nadzor. Protoci se obrađuju na osnovu samo par mjerenja. Za prave studije bi se morao koristiti minimalno desetogodišnji uzorak.“

FOTO: federalna.ba.

Kvalitet PVC cijevi koje su ugrađene ili se trenutačno ugrađuju je diskutabilnog kvaliteta.  U junu ove godine havarija na cijevima iz vodozahvata mini hidroelektrane „Bistričak“ dovela je do oštećenja novoizgrađenog puta Nemila-Bistričak.

FOTO: FENA.

U izjavi za BHRT nekadašnji predsjednik mjesne zajednice Šerići, Halid Goranović izjavio je da su nadležne institucije krivci za činjenicu da vodozahvat nije urađen na način na koji je predviđen.

„Ovo je samo još jedan pokazatelj kako nemar i samovolja pojedinca mogu dovesti do toga da nekoliko hiljada ljudi bude u konstantnom problemu. Vlasti su dozvolile izgradnju mini-hidrocentrale na tom lokalitetu, mada je rijeka Bistričak bujična rijeka. Nije urađena ni utvrda obale rijeke. Svaki veći pljusak prouzrokuje nam ovakve probleme, jer cijevi prolaze tačno po sredini puta.“

Slična je situacija i na novoizgrađenoj maloj hidroelektrani na rijeci Doljanki koja je u vlasništvu proslavljenog bh.košarkaša Mirze Teletovića. Dženan Šašić iz Udruženja građana „Za Doljanku“ ističe da su PVC cijevi već popucale.

„Ovdje su cijevi položene, uglavnom dužinom ceste od 3 km, između rijeke i magistralnog puta, s tim da je negdje isječen magistralni put. Oni su nedavno radili testiranje MHE Zlate u tom trenutku PVC cijevi su im popustile te su na jednom djelu morali kopati ponovo te krpiti cijevi. Zbog velikih količina vode moguće je da kasnije ponovo pukne cijev negdje i da odnese dio puta.“

FOTO: FB.

Usljed obilnih padavina i većeg pritiska kvalitet cijevi je od presudnog značaja. Međutim zbog ušteda investitori ugrađuju plastične cijevi niže kvalitete. Upravo nekvalitetne cijevi te sam postupak izgradnje van propisanih standarda može dovesti do fatalnog ishoda. Videosnimak pucanja cijevi na maloj hidroelektrani Voljevac na Vrbasu pokazuje razornu snagu vode.

Vodoskok koji je napravio krater i dostigao visinu od 15 metara i sticajem okolnosti nije povrijedio nikoga od mještana. Slično kao i većina malih hidroelektrana i ova u vlasništvu firme Elektro grupa d.d. Gornji Vakuf napravljena je uz samo naselje, a građani mjesne zajednice Voljevac nisu dali suglasnost za njenu izgradnju.

Stanovnik ovog naselja Nehru Zekotić naglašava da prilikom pucanja cijevi na MHE Voljevac na svu sreću došlo je samo do oštećenja jedne štale. Međutim ističe da zbog buke koja dolazi iz postrojenja razmišlja o napuštanju ovog sela.

„Ja već godinu dana ne spavam od te buke jer su napravili hidrocentralu 50 metara od džamije i od moje kuće. Kad je cijev pukla na svu sreću nije bilo nikoga tu. Od mog komšije je štala nastradala i kravu mu odnijela. Oni nisu nikakvu štetu naplatili niti on ima vremena to da ganja. Međutim meni je najveći problem ta buka koja dolazi iz ove centrale. Ja ne spavam, ženu i djecu sam spremio u Bugojno da žive.“

Zekotić ističe da je vodozahvat MHE Voljevac njegovom naselju donio gomile smeća, isušeno korito Vrbasa te potpuni prekid kretanja riblje populacije. Također naglašava da lokalnu zajednicu niko nije konsultovao vezano za izgradnju ove hidroelektrane.

„Nas niko nije pitao da je tu napravi. U papirima o okolinskoj dozvoli su potpisi nekih pet ljudi koji su slučajno to potpisali. Na tim raspravama nije bilo ni predsjednika mjesne zajednice niti naroda koji živi ovdje. Ja sam se obraćao načelniku opštine ali oni govore da oni nisu nadležni. Zvao sam i inspektore ni oni neće da izađu na teren. Šta smo mi dobili? Ništa. Imamo smeće, ribe nema, korito je suho, a od ove buke niko ne spava.“

 

Od Lašve su napravili otpadni kanal

Posljedice izgradnje malih hidroelektrana u velikoj mjeri reflektiraju se na ekološke sisteme. U toku ove godine zbog pražnjenja mulja na ovim postrojenjima došlo je do pomora ribe u rijeci Lašvi i Drinjači kod Zvornika.

Te navode potvrdili su i inspekcijski nadzori. Ivica Tomičić predsjednik udruge sportskih ribolovaca Busovača naglašava da je u jednom trenutku dvadeset godina truda nestalo zahvaljujući institucijama koji su od rijeke Lašve napravili kanal za otpad. Ističe da su i sa odgovornim za ovaj pomor ribe napravili sporazum o nadoknadi štete.

„Mi smo se dogovorili o nadoknadi štete i o nekim radnjama kako ne bi do toga došlo u budućnosti. Naravno mi bi voljeli da do toga nikad nije došlo. Država je dozvolila da se rijeke pregrađuju. Treba biti realan. Rijeka Lašva će postati otpadni kanal i tu nikakve migracije ribe više nema. Na njoj ima 20 centrala a evo sad hoće da prave i jednu na Plavoj vodi. Ukoliko se temperatura vode podigne samo jedan stupanj što se i radi, nestat će potočne pastrmke ali to nikoga ne interesuje. Planinske rijeke se ne uništavaju u Švicarskoj ili Njemačkoj nego u Bosni.“

FOTO: akta.ba.

Tomičić je bio prisutan na javnoj raspravi povodom izgradnje MHE Kozica. Ističe da je investitor Amer Jerlagić obećao izgradnju ribljih staza kao i održavanje biološkog minimuma. Ovi zahtjevi nisu ispunjeni.

„Ja sam bio prisutan na javnoj raspravi gdje su me svi ušutkivali jer su svi u nekom „talu“. Jerlagić kao investitor je obećao sve od biološkog minimuma do ribljeg puta. Po Zakonu o ribarstvu zna se da prije početka radova mi kao ribolovci ulazimo sa agregatom da izmjestimo ribu. Mi dođemo da vidimo šta se događa, a ono radovi u punom tijeku. Pitam ih što nas niste zvali kažu zaboravili. Zbog toga su platili kaznu od 3000 KM al’ to je kap u moru. Od toga smo mi poribili Kozicu. I šta smo dobili? Ništa.“

Upravo održavanje javnih rasprava Tomičić vidi kao eklatantan primjer na  koji način investitori zaobilaze zakonske procedure potrebne za proces dobijanja dozvola za izgradnju malih hidroelektrana. Kao primjer ističe javnu raspravu za izgradnju MHE na lokaciji Gavrine kuće.

„Javna rasprava za izgradnju hidrocentrala kod Gavrinih kuća je zakazana na benzinskoj pumpi.  Mi smo došli tu kao ribolovci jer imamo koncesiju na vodu 10 godina. Tačnije imamo ribarsko pravo. Da se razumijemo mi ne možemo spriječiti izgradnju hidroelektrana. Mi se predstavimo, gospođa koja je to vodila kaže vama su dostavljeni materijali vi ste udruga Vir Merdan. Ja joj odgovaram da Vir Merdan ne postoji u nijednom savezu niti u registru udruženja. Šta je u pozadini? Osnovano je fiktivno udruženje koje je dalo suglasnost kao da ribari nemaju ništa protiv izgradnje hidrocentrale. Bez obzira na to što mi nismo dobili dokumente oni nastavljaju javnu raspravu.“

Foto: Edhem Bičakčić, energetika.

Prema  riječima Tomičića raspravi je prisustvovao i nekadašnji federalni premijer Edhem Bičakčić čija je projektna kuća pripremila dokumentaciju za izgradnju.

„Kada smo dobili dokumentaciju mi smo napravili prigovore na 18 stranica jer je projektna kuća Edhema Bičakčića prepisala projekat sa rijeke Željeznice koja teče iz Trnova kod Sarajeva. Znači prepisali su kompletnu dokumentaciju sa Željeznice i smjestili na plato Lašve s tim da ne odgovaraju kote kao ni jedan podatak ali šta možeš, ljudi iz mjesne zajednice koji zadnji mogu zaustaviti izgradnju jednostavno nisu školovani.  Nekadašnji premijer države je došao i rekao da je rijeka voda između dva brda. I naravno ljudi daju svoj pristanak. U takvoj situaciji mi gledamo da izvučemo maksimum pa ih molimo da se drže zakona. Da naprave riblje staze da drže biološki minimum i napravit će oni to ali nema šanse da riba tuda prođe. Nažalost tako je.“

Tomičić naglašava da se vrši pritisak na lokalnu zajednicu, aktiviste i sve one koji na bilo koji način zahtijevaju da se izgradnja hidroelektrana stavi pod zakonske okvire.

„Nama na javnim raspravama ljudi otvoreno prijete. Dobijamo anonimne poruke. Prijeti se našoj djeci. Inspekcije su potplaćene rade šta god hoće i kako hoće. Na kraju postaviš sebi pitanje šta ti ovo treba? Kvazi stručnjaci koji prave elaborate nemaju pojma koja vrsta riba se nalazi na ovom terenu i nažalost to nam je realnost. Realnost u kojoj je država dopustila da se to radi.“

 

Raj za investitore, „džehenem“ za prirodu

Najave o izgradnji 300 malih hidroelektrana na 244 rijeke u našoj zemlji prema mišljenju ekoloških aktivista kao i eksperata iz ove oblasti prijetnja su ne samo za biljni i životinjski svijet nego i za ograničene količine pitke vode. Također upravo zbog sistema subvencioniranja rada malih hidroelektrana prema ekonomskoj analizi Damira Miljevića naša država godišnje izgubi 4 miliona KM.

Ustupanje rijeka privatnim investitorima rezultira ne samo pregrađenim rijekama, devastacijom prirodnog bogatstva, nestankom endemskih biljnih i životinjskih vrsta nego i višemilionskim štetama nastalim kao posljedica rada malih hidroelektrana.

Naravno ovi podaci nisu sporni za odgovorne. Bez ikakvog plana ili strategije privatiziraju se prirodni resursi, a kako privatizacija u Bosni i Hercegovini završi najbolje pokazuju primjeri nekadašnjih državnih firmi.

U sljedećem nastavku pisat ćemo o spornim dodjelama koncesija, ulozi lokalnog nivoa vlasti, pritiscima na lokalno stanovništvo kao i činjenici da vam investitori mogu hidrocentralu napraviti u dvorištu porodične kuće.

Leave a Comment