Rahmetli Naziji Beganović su srpski vojnici ubili muža i šestericu sinova

 

 

Prilikom jednog intervjua, Nazija je rekla:
“Život mi je težak. Nekada sam imala punu kuću muških glava, a sada mi nema ko drvo presjeći, uzorati za baštu. Imam komšija koji mi priteknu u pomoć, a najviše komšija Halim Duraković, koji mi je kao brat, dijete, amidžić.

Najteže mi je sjediti u kući. Posebno mi je teško zimi. Volim biti vani, nešto raditi, bez obzira što sam lani slomila nogu. Nisam mogla ići doktoru, pa mi noga zarasta onako, bez doktorske kontrole.

Iako mi je zdravlje dobro narušeno, srce lupa, hoće da iskoči, ja nemam mogućnosti ići na liječenje i raditi kojekakve pretrage.”

Na upit šta joj je najveća želja, odgovorila je:

“Da nađem kosti preostale četverice sinova. Bojim se da nisu izgorjele, jer se priča da su četnici neke naše muškarce zatvarali u ciglanu. Bojim se da ih nije voda odnijela. Znam da nisu živi. Želja mi je da nađem njihove kosti, da ih ukopam i nad kaburima proučim za njihove duše. Znam da su mi mučili djecu. Stalno mi je na umu kakve su im bile smrti, kakvi su bili njihovi posljednji ovodunjalučki trenuci, da li im je bila na umu majka.

Tri kćerke i devetero unučadi mi olakšavaju moje patnje, razgovorim se s njima i tako teče život, dokle će, Bog dragi zna. Pratim ovo suđenje, koje nam ne olakšava bol. Glavne zločince namjerno neće da uhvate.”

kljuc Dzenneta

Leave a Comment