Tajnovita mjesta spomenuta u Kur'anu: Mjesto gdje se sastaju dva mora

 

Piše: Nezir Halilović

Uzvišeni Allah kaže: A kada Musa reče momku svome: ”Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.” I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: ”Daj nam užinu našu, jer smo se od ovoga našega putovanja umorili.” ”Vidi”, reče on, ”kad smo kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu, sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem, mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!” ”E, to je ono što tražimo!”, reče Musa, i njih dvojica vratiše se putem kojim su bili došli, i nađoše jednoga Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili. (El-Kehf, 60.-65.)

Govor Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Koliko je ovo kazivanje zanimljivo, koliko je značajno za život muslimana i koliko mudrosti krije u sebi najbolje nam govori činjenica da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rado govorio o tom događaju i možemo slobodno reći da ne postoji niti jedna hadiska zbirka a da ne spominje hazreti Hidra i navedeni događaj. Sama činjenica da Allahov Poslanik, s.a.v.s., detaljno govori o tome dovoljna nam je, pa prepustimo se hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Tako Buharija navodi hadis da je Se'id b. Džubejr pričao: «Jednom sam Ibn Abbasu rekao: – Nevf el-Bikali (autoritet Damaska i sin žene Ka’ba el-Ahbara) tvrdi da Musa koji se spominje sa Hidrom nije Musa poslanik Izraelćana. Na to Ibn Abbas reče: – Laže, Allahov neprijatelj! Ubej b. Kab nam je pričao da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: – Jednom je Musa ustao i obratio se Izraelćanima (u Amrovoj verziji stoji da im je pričao tako lijepo da ih je rasplakao i srca im raznježio), a kada je krenuo, jedan čovjek ga upita: ‘Allahov poslaniče, ima li na Zemlji iko znaniji od tebe?’ ‘Nema.’ Na to ga je Allah ukorio jer znanje nije pripisao Njemu, pa mu je objavio: ‘Ima jedan Moj rob na sastavu dvaju mora, znaniji od tebe.’ ‘Gospodaru moj, a kako ću ga prepoznati?’, upita Musa, a.s. ‘Uzmi jednu ribu i stavi je u korpu pa gdje je izgubiš, tu će biti’, odgovori mu Allah, dž.š. Musa je uzeo ribu, stavio je u korpu i krenuo sa svojim mladićem, Jošuom b. Nunom. (U drugoj predaji se kaže da je Musa rekao mladiću: ‘Zadužujem te samo jedno, da paziš ribu i kažeš mi kada nestane.’ Na to mladić reče: ‘Nisam puno zadužen.’) Stigavši do jedne stijene legli su i zaspali. (U Amrovom rivajetu stoji: Ispod stijene izvire vrelo koje se zove El-Hajat / Život. Šta god ta voda dohvati, oživi. Kad je riba došla u dodir sa vodom s tog izvora oživjela je, iskočila iz torbe i skliznula u more.) Za to vrijeme riba je skakala po korpi, izvukla se iz nje i dograbila mora. Allah je ribi zaustavio tok vode, pa je postala poput luka. (Amr kaže: «Ovako, kao da joj je trag u kamenu», pa je napravio krug spojivši svoje palčeve i kažiprste.) Kad se Musa probudio njegov pratilac mu je zaboravio reći šta se desilo sa ribom, pa su ostatak dana i noći nastavili putovati. Kad je sutradan osvanulo, Musa je rekao mladiću: ‘Daj nam užinu našu, jer smo se od ovoga našega putovanja umorili.’ Musa se nije umorio sve dok nije prošao mjesto koje mu je Allah odredio. Mladić s njim mu je odgovorio: ‘Vidi, reče on, kad smo kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu, sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem, mora da je ona skliznula u more, baš čudnovato!’ Musa i mladić su se začudili kako je riba skliznula u more, pa mu je Musa rekao: ‘E, to je ono što tražimo!’ I njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli (pričajući). Njih dvojica su se, prateći trag kuda su došli, vratili do one stijene i tamo zatekli čovjeka zavijenog u odjeću. Musa mu nazva selam, a Hidr ga upita: ‘Otkud u tvojoj zemlji selam?’ ‘Ja sam Musa’, odgovori on. A onaj upita: ‘Musa Izraelćana?’ ‘Da’, reče Musa. ‘Došao sam da me podučiš onome čemu si ti ispravno podučen?’ ‘Ti sigurno nećeš moći sa mnom da izdržiš’, reče Hidr. ‘O Musa, ja ponešto što me je Allah podučio znam što ti ne znaš, kao što i ti ponešto znaš što te je Allah podučio, a ja to ne znam.’ Na to mu Musa reče: ‘Vidjet ćeš da ću, ako Bog da, biti strpljiv i da ti se neću ni u čemu protiviti.’ Hidr mu reče: ‘Ako ćeš me već pratiti, onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!’ I njih dvojica krenuše. Išli su obalom mora pa je pored njih naišla lađa. Hidr je zamolio da ih povezu pa su ih, kada su vidjeli Hidra, povezli bez ikakve naknade. Ušavši u lađu Hidr je odjednom uzeo sjekiricu i odvalio jednu dasku, a Musa mu reče: ‘Ljudi su nas besplatno povezli, a ti si počeo razvaljivati lađu, da potopiš one koji na njoj plove!? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!’ ‘Ne rekoh li ja’, reče onaj, ‘da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?’ ‘Ne karaj me što sam zaboravio’, reče,’ i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!’

 

Tada je Allahov Poslanik rekao: – To je bio prvi slučaj da je Musa zaboravio. Zatim je vrabac sletio na rub lađe i zabo kljun u more, pa Hidr reče Musau: ‘Moje i tvoje znanje, u odnosu na Allahovo, nije ništa veće od onoga što je ovaj vrabac uzeo u kljun, u odnosu na ovo more!’ Iskrcavši se iz lađe, dok su išli obalom, Hidr je ugledao jednog dječaka kako se igra sa djecom, pa je dječaka zgrabio za glavu, zavrnuo mu je i ubio ga. Musa mu reče: ‘Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si nešto, doista, vrlo ružno!’ ‘Ne rekoh li ja tebi’, reče onaj, ‘da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?’ Ovo je bilo upozorenje još oštrije od prvog, pa Musa reče: ‘Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam’, reče,'onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!’ I njih dvojica krenuše; i kad stigoše do jednog grada zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, tj. koji se bio nagnuo, pa ga Hidr prezida i ispravi, tj. svojim rukama. Musa reče: ‘Mi smo ovim ljudima došli i zamolili ih, pa nas nisu ni nahranili ni ugostili. Mogao si za to uzeti nagradu.’ ‘Sada se rastajemo ja i ti!’, reče onaj, ‘pa da ti objasnim zašto nisi mogao da se strpiš. Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao; što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti; a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, dâ boljeg i čistijeg od njega, i milostivijeg; a što se onog zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto, to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: – Žao nam je što se Musa nije još strpio, pa da nam Allah ispriča slučaj njih dvojice u cijelosti.» (Muttefekun alejhi)

Sastav dvaju mora

Nakon Musaovog govora i iskazane odlučnosti izostaju kur'anski i hadiski detalji o tome: u kojem pravcu svijeta su njih dvojica krenuli u potragu, kuda su sve prošli i kakve su sve teškoće i iskušenja podnijeli pri putovanju, kao i kakve su prirodne ljepote vidjeli, jer je to putovanje bilo isprepleteno brojnim prirodnim fenomenima, koliko dugo je taj put trajao i da li je Musa u tom periodu dobivao objavu itd. Mnoštvo pitanja vezanih za to putovanje lebdi između riječi Musaove odlučnosti i riječi koje ukazuju na postavljeni cilj, a koje Uzvišeni navodi u Svome govoru: …dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora…

U hadisu koji smo naveli na početku vidjeli smo da mu je upravo Allah, dž.š., ukazao na takvo mjesto u prirodi i naglasio mu da će tu naći onoga koga traži: ”Ima jedan Moj rob na sastavu dvaju mora, znaniji od tebe.” Kojim dolinama, planinama i obalama je Musa, a.s., prošao u traganju za Hidrom zna jedino Uzvišeni Allah, dž.š., Čijom voljom se i dogodilo ovo putovanje, i nijedan čovjek nikada neće doći do tih detalja. Ono što su pokušali velikani znanja među ljudima jeste određivanje dvaju mora o čijem sastavu se govori i pri tome su zauzeli više različitih stavova. Tako Katade i Mudžahid smatraju da su to Perzijsko i Bizantijsko (Sredozemno) more. Bizantijsko je u pravcu zapada, a Perzijsko u pravcu istoka. Et-Taberi kaže to isto: «Medžme'a je infinitiv glagola džeme’a – jedžme’u i odnosi se na sastav Perzijskog i Bizantijskog mora», a Muhammed Ali es-Sabuni to potvrđuje i dodaje da je njihov sastav u pravcu istoka. El-Alusi se opredijelio za malo drugačiji stav i on kaže: «Možda se pod tim misli na mjesto koje im je najbliže, jer se ova dva mora sastaju tek na okeanu.» (Pogledaj: Et-Taberi, br. 17461, 17462, str. 336.; Muhammed Ali es-Sabuni, Safvetu-t-tefasir, str. 22/8.) Za razliku od njih, Muhammed b. Ka'b opredijelio se za sasvim suprotni pravac svijeta. On kaže da je to mjesto kod Tandžera u Maroku. S druge strane, Es-Sa'lebi prenosi od Ubejja b. Ka'ba da je to mjesto u Africi. (Sahihu Muslim bi šerh el-imami-n-En-Nevevi: “Fedailu Zekerijja ve-l-Hidr alejhima-s-selam”, str. 138/15.) Nasuprot njemu, Eš-Ševkani uzima bliže mjesto za odredište i navodi mišljenje da su to Jordansko i Kulzum (Crveno) more. (Eš-Ševkani, tefsir Fethul-Kadir, str. 370/3.)

Es-Sujuti se opredijelio za sasvim novi pravac svijeta i on navodi predaju koju Ibn Ebi Hatim bilježi od Es-Sudejja da je o mjestu gdje se sastaju dva mora, rekao: «To su El-Kurr i Er-Ress na mjestu gdje se ulijevaju u more», a njima se pridružuje i El-Kurtubi koji također navodi Es-Sudejjevo mišljenje, pri čemu određuje lokaciju tih rijeka i kaže da su to dvije rijeke u Armeniji. On dalje kaže da En-Nakkaš navodi da su to Sredozemno more i Atlantski okean, što se vrlo često spominje. (Es-Sujuti, 426., El-Kurtubi, str. 14.)

El-Alusi navodi novu ideju i mišljenje da je to sastav mora i rijeke koji se sastaju kod zelenog otoka u pravcu zapada, tj. u Andelusu. (El-Alusi, Tefsir, str. 449.)

Sufije, pak, zastupaju mišljenje da se pod morima misli na alegoriju, odnosno da su ta dva mora Musa i Hidr, jer su oni mora znanja, međutim, tekstovi hadisa ne ostavljaju mnogo prostora ovom mišljenju. O svemu ovome dr. Muhammed Bekr Ismail kaže: «Mišljenje o Tandžeru je udaljeno, dok je mišljenje o Perzijskom i Rimskom moru rašireno. Pod Perzijskim morem misli se na Arapski zaljev, a pod Rimskim na Sredozemno more. Po mom mišljenju, a Allah najbolje zna, najispravnije je da se radi o Sueckom kanalu i zaljevu Akabe, i to na njihovom spoju u vrhu Sinajskog poluotoka u njegovom južnom dijelu. Na tom mjestu se sjeverni dio Crvenog mora dijeli na dva dijela koja obuhvaćaju Sinajski poluotok, stoga, na mjestu gdje se dijele istovremeno se i spajaju, i to je sastav dva mora. Ovo mišljenje pojačava i činjenica da Musaovo kretanje s Izraelćanima, nakon izlaska iz Egipta, nije prelazilo granice Sinajskog poluotoka, a u tom periodu je Izraelćane zadesilo lutanje koje je trajalo četrdeset godina. S druge strane, taj dio Sinajskog poluotoka je izrazito brdovit i stjenovit i sve stijene su međusobno slične. Upravo to je i pričinilo poteškoće Musau, a.s., tj. izgled stijene koja mu je bila mjesto sastanka sa dobrim čovjekom za čijim susretom je toliko čeznuo.» (Dr. Muhammed Bekr Ismail, Kasasul-Kur’an, str. 214.) Sejjid Kutb u svom tefsiru Fi zilalil-Kur'an / U okrilju Kur'ana iznosi stari stav o Sredozemnom i Crvenom moru, ali dodaje nove detalje i preciznije odrednice. On kaže: «Vjerovatno, a Bog najbolje zna, da je: stjecište dvaju mora, Sredozemno i Crveno more, a Medžmea je mjesto njihova susreta u zoni Gorkih jezera i jezera Timseh, ili je to stjecište Akabskog zaljeva i Sueca na Crvenom moru. Ovo mjesto je bilo jedno od najznačajnijih mjesta Sinova Israilovih poslije njihova izlaska iz Egipta. Bilo kako bilo, Kur'an ukratko to kaže, i mi ćemo se ovim ukazivanjem zadovoljiti.» (Sejjid Kutb, U okrilju Kur’ana, str. 137/15.)

Leave a Comment