DRAGO PILSEL: Zašto napadam ustašku ”Herceg-Bosnu”?

 

Kako glasi istina koja se tiče lažova Grlić Radmana, sudionika u Udruženog zločinačkog podhvata Franje Tuđmana i velikog idola Milorada Dodika, Dragana Čovića? Ona glasi ovako: Herceg-Bosna je, kao i NDH, utemeljena na zločinu. Kraj priče.

PIŠE: Drago PILSEL

“Ako se ne dogovorimo, od proljeća sljedeće godine više neće biti BiH. Ni Amerika nas neće zaustaviti” – zalajao je Milorad Dodik u bosanskohercegovačkom izdanju Večernjeg lista. Riječi su te koje podsjećaju na grmljavinu topova i druge artiljerije Radovana Karadžića i Ratka Mladića postavljene oko Sarajeva u doba opsade glavnog grada BiH.

 

Predsjednici HDZ-a BiH Dragan Čović i SNSD-a Milorad Dodik u četvrtak su se suglasili kako bi bilo nužno izmijeniti način funkcioniranja Ustavnog suda BiH, no predsjednik SDA Bakir Izetbegović ponovno im je poručio kako od toga nema ništa čak i po cijenu nove duboke krize.

Čović i Dodik predvodili su stranačka izaslanstva na sastanku u Dodikovom uredu u Istočnom Sarajevu dan nakon što su iz Republike Srpske zaprijetili kako će dužnosnici srpske nacionalnosti u tijelima vlasti BiH blokirati donošenje bilo kakvih odluka sve dok se ne promijeni zakon o Ustavnom sudu BiH odnosno dok iz njega ne bude odstranjeno troje stranih sudaca koliko ih sada ima.

Takva prijetnja stigla je nakon što je Ustavni sud prošlog tjedna donio pravorijek kojim je utvrdio kako poljoprivredno zemljište ne može biti u vlasništvu entiteta odnosno RS jer ono po ustavu pripada državi.

Akademik Dragan Čović, kojem je Sveučilište u Zagrebu dodijelio počasni doktorat “za doprinos jačanju bilateralnih odnosa između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, očuvanje hrvatskoga identiteta, promicanje demokratskih vrijednosti i afirmaciju hrvatske obrazovne, znanstvene i kulturne baštine u Europi i svijetu” (ne, nije šala), kazao je kako njegova i Čovićeva stranka već duže vrijeme “dijele iste vrijednosti” te žele iste izmjene izbornog zakona kako bi se osiguralo da svaki konstitutivni narod bira svoje legitimne predstavnike u tijelima vlasti, a žele i odlazak stranih sudaca iz Ustavnog suda BiH.

Oni, čuli ste, “dijele iste vrijednosti”.

Ja sam, kao da sam naslutio što dolazi, a nisam, samo čitam znakove vremena, u srijedu tvitao ovako:

”Moramo širiti ljubav i vijest o hrvatstvu i nama Hrvatima kao narodu koji nikad nije tuđe otimao”, rekao je na Hrvatskom katoličkom radiju ministar vanjskih poslova Grlić Radman. Pokušaj otimanja dijela BiH kroz stvaranje neoustaške državice Herceg-Bosna i agresije na BiH se valjda ne računa.

Zašto sam tako reagirao? Što me je potaklo? I zašto u ovoj kolumni spajam laži hrvatskog ministra vanjskih poslova i veliku ljubav Čovića i Dodika?

Čekajte malo, zar je neka novost da smatram stvaranje “Hrvatske Republike Herceg-Bosna” neoustaškim udarom na integritet Bosne i Hercegovine? Pa ja to pišem i javno govorim od samih početaka Tuđmanova nasrtaja na zemlju mojih baka Ane Kürthy i Roze Ćosić (rođenih u Sarajevu i Mrkonjić gradu) i djeda Jakova Pilsela (iz Prnjavora). Uostalom, katolički prvaci i bosanski fratri znaju da je u onom ružnom vremenu, kada nisu mogli ni primirisati “katedralu hrvatskog duha” (kako su nacionalistički satrapi krstili HTV) u Zagrebu mogli nastupiti samo u mojoj emisiji “In medias res” koju sam uređivao i vodio na tada jedinoj alternativnoj televiziji – OTV.

I kada sam za trajanje opsade, kao novinar tjednika Globus (ali i drugih medija iz inozemstva) dolazio u Sarajevo, nisam, kao ni nakon rata kada sam se javljao na sarajevskoj televiziji Studio 99 ili u dnevniku Oslobođenje, to radio da se pravim važan nego zato što je to bio moj način da svjedočim o junačkoj borbi za očuvanje BiH i da kažem istinu o barbarima.

Nije mi cilj isticati se ni ovim kolumnama ili emisijama koje vodim subotom navečer na Face TV: ja sam novinar i kršćanski teolog, moralni i politički teolog ako baš hoćete, meni je dužnost govoriti o grijesima u “nacionalnoj stvarnosti”.

Zato citiram dio pisma kancelara Konrada Adenauera iz februara 1946. jednom katoličkom svećeniku u Bonnu:  “Mislim da njemački narod, pa tako i biskupi i svećenici u njemu, nose veliku krivnju za ono što se dogodilo u koncentracijskim logorima (…) A ta je krivnja počela dosta ranije jer su narod i Crkva podržali nacističku agitaciju. Neki vrlo entuzijastički.” (Dio pisma tadašnjeg njemačkog kancelara svećeniku Bonhardu Custodisu, u Bonnu, 23. veljače 1946. Vidi u: Konrad Adenauer, “Briefe: 1945.-1947.”, kompilacija Hansa Petera Mensinga, Rhönder Ausgabe, Siedler, Berlin, 1983, pismo 169, str. 172.).

Ne, gospodo, ja ovako ne nastupam zato da bi me taksisti besplatno vozili ili da bi se me tapšalo po ramenima i pozdravljalo kada idem Ferhadijom. Ja tako pišem i govorim jer nisam pizda (što je, kako reče Rade Šerbedžija, karakterna osobina), jer nisam nacionalističko hrvatsko govance i nisam oklijevalo. Kako reče psalmist: stazama pravim Bog me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer znam da svjedočim istinu.

A kako glasi istina koja se tiče lažova Grlić Radmana, sudionika u Udruženog zločinačkog podhvata Franje Tuđmana i velikog idola Milorada Dodika, Dragana Čovića?

Ona glasi ovako: Herceg-Bosna je, kao i NDH, utemeljena na zločinu.

Kraj priče.

“Projekt osnivanja tzv. Hrvatske republike Herceg-Bosne, tvorevine nastale s ciljem razbijanja BiH i iseljavanja bosanskih Hrvata iz njihovih stoljetnih obitavališta druga je neslavna epizoda u novijoj povijesti hrvatskoga naroda u BiH. Dok se danas i među hrvatskim pukom, doduše uz tešku muku i probleme, ipak nekako probila svijest da je ustaški režim imao zločinački karakter i da je Ante Pavelić izdao svoj narod, o Herceg-Bosni kod mnogih još uvijek vlada mišljenje da je tu posrijedi bio ipak dobar projekt” (fra Petar Jeleč, Svjetlo riječi, 22. novembra 2013.).

Kada sam na HTV-u vidio Franju Tuđmana kako izlazi iz helikoptera HV-a i kako na Kupresu postrojenim jedinicama Hrvatske vojske urla: “Pozdrav domovini!”, a ovi mu bjesomučno odgovaraju: “Pozdrav!”, mene je bilo sram što sam Hrvat.

Tuđmanova temeljna ideja za Bosnu i Hercegovinu bila je da je to nepostojeća, nemoguća zemlja. Bosna mu je bila “kolonijalna tvorevina” koja se mora raspasti. Hercegovina je trebala postati sastavni dio Hrvatske. Veći dio nje. Haški je sud sve rekao o tome. Točku na “U” (što bi rekao Viktor Ivančić) udario je Slobodan Praljak ispijući otrov u sudnici nakon što je dobio pravomoćni pravorijek o karakteru njegove i Tuđmanove “borbe”.

Dame i gospodo, čelnici Republike Hrvatske, HDZ-a i drugih “domoljubnih stranaka”, Hrvati katolici i oni koji to nisu, u Bosni, u Hercegovini i gdje god ovo čitate, ljudi dobre volje, poštovane čitateljice i čitatelji: zaista je došlo vrijeme da okajemo grijehe naše i naših otaca, te da prestanemo koketirati s fašizmom koji naciju uzdiže na stupanj božanstva.

Ali ne budimo naivni: puno je zla i nepravde ovdje posijano. Režim nastao na genocidu nije poražen, ratne ideologije još su dominantne. To nisu jamstva za buduće dobro. Ovo je trenutak kada valja obnoviti odluku da ostanemo čvrsti i ustrajni. Premda, nije mi dobro: toliko siromaštva, toliko lopovluka, a narodnog revolta nigdje. Tu i tamo neko seruckanje po fejsbucima.

Ama, ljudi, otimaju vam državu! Gdje ste?!

Leave a Comment