Haris Silajdžić: Ovo što sada radi Dodik je već viđen scenarij Karadžića iz 1991.

 

Intervju

Odluka Ustavnog suda BiH bila je okidač da se za jedan stol okupe zvaničnici Republike Srpske i jednoglasno donesu odluku o blokadi institucija BiH. U ponedjeljak će, najvjerovatnije, zasjedati Narodna skupština RS-a koja bi tu odluku trebala i ozvaničiti.

Tim povodom razgovarali smo sa Harisom Silajdžićem, bivšim političarem, ali i danas izvrsnim poznavaocem političkih prilika u našoj zemlji.

Gospodine Silajdžiću, kako komentarišete odluku lidera SNSD-a i člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika da funkcioneri iz RS-a blokiraju rad Institucija BiH, sve dok strane sudije ne budu eliminisane iz sastava Ustavnog suda BiH, a dodatni uvjet je i do donošenja novog izbornog zakona?

Politička situacija u Bosni i Hercegovini je bila veoma teška i prije ovog ultimatuma. Sa Dodikovom odlukom da blokira Institucije BiH i uvjetima koje je postavio, situacija je eskalirala u krizu koja je ne samo ozbiljna nego i veoma opasna. Narod, dakle građani BiH, imaju pravo na istinu i zato im treba otvoreno reći da je ovo najoštrija i najopasnija kriza od kako je potpisivanjem Dejtonskog sporazuma uspostavljen mir u Bosni i Hercegovini. To što sada radi Dodik već je viđeno tokom 1991. i početkom 1992. godine. Neposredan uvod u rat i agresiju na BiH bio je Karadžićev poziv srpskim kadrovima da napuste Institucije Republike Bosne i Hercegovine. Treba se sjetiti one sjednice Skupštine Republike Bosne i Hercegovine na kojoj je Karadžić rekao da će jedan narod nestati, a nakon toga su svi poslanici SDS-a demonstrativno napustili zasjedanje Skupštine i zajedno su izašli iz skupštinske dvorane. Kratko vrijeme iza toga, započeo je rat, odnosno agresija na Bosnu i Hercegovinu, u kome je uz sve druge zločine izvršen i zločin genocida. Dakle, danas se u Bosni i Hercegovini događa repriza onoga što je prethodilo ratu i genocidu. To ne treba prikrivati, građani imaju pravo da to znaju.

Da li se blokadom Institucija i neprihvatljivim ultimatumima dovodi u pitanje Dejtonski sporazum?

Naravno. Cilj blokade i ultimatuma upravo jeste rušenje Dejtonskog sporazuma. Uz sve mane Dejtonskog sporazuma, taj sporazum je ipak uspostavio ravnopravan tretman naroda koji žive u Bosni i Hercegovini. Međutim, ekstremnim nacionalistima ravnopravan tretman ne odgovara. Oni se osjećaju ugroženim, upravo zato što su ravnopravni. Njima treba dominacija i nadmoć nad drugima i zato im Dejtonski sporazum smeta. Sastav Ustavnog suda BiH je utvrđen Dejtonskim sporazumom. Izborni zakon je kreiran u skladu sa Dejtonskim sporazumom. Prema tome, niko ne može biti protiv Ustavnog suda, ni protiv Izbornog zakona, a tvrditi da se zalaže za Dejtonski sporazum. Naprotiv, takvi zahtjevi znače devastiranje Dejtonskog sporazuma.
Osim toga, Dejtonski sporazum je, u znatnoj mjeri, eliminisao i ograničio velikodržavne pretenzije susjeda. Susjedne zemlje su se obavezale da će poštovati suverenitet i teritorijalni integritet BiH, i da se neće miješati u unutarnje poslove naše zemlje. Ima vrlo ozbiljnih naznaka da neke od susjednih zemalja ponovo aktiviraju svoje velikodržavne projekte. Bez toga, ovo što se trenutno događa u Bosni i Hercegovini ne bi ni bilo moguće.

Kako komentarišete vijest da je u Predsjedništvu održan sastanak ambasadora SAD, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke i Italije, sa Miloradom Dodikom i drugim predstavnicima Srba u Institucijama BiH?

U ovom trenutku nije poznata ni sadržina, ni svrha, tog sastanka, ali i to su već viđeni scenariji. Dodik će sigurno tražiti ustupke da bi povukao svoje odluke o blokadi Institucija BiH. Ako dobije ustupke, onda je nagrađeno nezakonito i nasilničko ponašanje, kojim se urušava Dejtonski sporazum. Prava reakcija zemalja koje su garanti Dejtonskog sporazuma, a to su upravo SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Njemačka, bila bi da prekinu sve kontakte i odnose sa Dodikom i sa svakim drugim ko učestvuje u blokadi dejtonskih institucija BiH, a također i da prekinu kontakte sa Institucijama Republike Srpske, koje stoje iza odluka o blokadi Institucija BiH. Zemlje koje su kreirale Dejtonski sporazum morale bi blokirati svakoga ko na tako drastičan način opstruira taj ugovor kojim je uspostavljen mir u Bosni i Hercegovini. Ne bi smjelo biti tolerancije prema onima koji donose odluke identične odlukama koje je Karadžić donosio tokom 1991. i početkom 1992. godine, jer je to veoma opasna igra, tim prije što ima značajnih aktera koji upravo žele reprizu onoga što je uslijedilo od 1992. do 1995. godine, jer očekuju da bi sada za njih konačan rezultat mogao biti povoljniji. Upravo to i jeste razlog zbog koga se nastoji spriječiti ulazak Bosne i Hercegovine u NATO. Naime, ulazak Bosne i Hercegovine u NATO značio bi uspostavljanje definitivnog mira na Balkanu, ali postoje i oni kojima baš taj mir ne odgovara.

Šta Vi mislite, je li Bosna i Hercegovina uopće moguća u ovakvim okolnostima?

Opasne odluke koje donosi Dodik zaista otvaraju pitanje da li je Bosna i Hercegovina moguća sa Republikom Srpskom. Ako Republika Srpska, odnosno nacionalisti koji trenutno donose odluke, dovode u pitanje opstanak Bosne i Hercegovine, onda je realno otvoriti pitanje postojanja Republike Srpske, jer Bosna i Hercegovina je kao država postojala i prije Republike Srpske i prije Dejtonskog sporazuma. Nelogično je i neprihvatljivo je da jedan entitet u okviru međunarodno priznate države dovodi u pitanje opstanak te države.

Da li postoje izlazi iz ove situacije i mogućnost otvaranja nekih boljih perspektiva?

Naravno da postoje, i to treba da se dogodi. Međutim, o tome se ne može razgovarati pod prijetnjama koje ugrožavaju mir i ultimatumima kojima se ruši Dejtonski sporazum. Blokade i ultimatumi se moraju bezuvjetno opozvati i prestati, jer upravo blokade i ultimatumi sprječavaju razumne i odgovorne rasprave i odluke koje otvaraju neke bolje perspektive.

Leave a Comment