Hoće li Litvanija vratiti vlastiti model oporezivanja?

 

Hoće li Litvanija vratiti vlastiti model oporezivanja?

Aneta Vainė Nedavni parlamentarni izbori u Litvaniji su potaknuli nadu da će nakon 18 godina ova država preispitati svoju odluku da se odrekne nulte stope poreza na reinvestiranu dobit – model koji je dao neizmjerni zamah investicijama i privrednom rastu dok je na snazi bio od 1997 do 2002. godine.

Nova koalicijska vlada Litvanije koju čine konzervativni Zavičajno-kršćanski demokrati, Slobodarska stranka i Litvanski liberalni pokret vratila je ovu opciju reforme na dnevni red. Posljednjih godina Litvanija je uživala rekordno visoke strane direktne investicije, zajedno sa snažnim rastom u fin-tech sektoru i startup okruženju, kao i razvoju industrije i izvoza.

Porezni sistem je pritom odigrao ključnu ulogu. Litvanija se može pohvaliti jednim od najkonkurentnijih i neutralnijim poreznih sistema u OECD-u, zauzimajući visoko šesto mjesto na Međunarodnom indeksu porezne konkurentnosti 2020. Porez na dobit od 15% u komparaciji s prosjekom OECD-a od 23.59% i relativno neutralan tretman kapitalnih ulaganja su Litvaniju učinili atraktivnim mjestom za ulaganje. Međutim, porezni sistem Litvanije nije toliko atraktivan kao onaj u susjednoj Estoniji ili Latviji, koje su na vrhu svjetske ljestvice porezne konkurentnosti.

Litvanija dva puta oporezuje dobit, jednom 15% (ili smanjenom stopom od 5%) kad se zaradi, a opet 20% kada se raspodijeli kao dividenda. Zbog toga efektivni porez na dobit/dohotak u Litvaniji iznosi 27.75%. U isto vrijeme, baltički susjedi primjenjuju konkurentniji i neutralniji porez na poslovanje, oporezujući dobit samo jednom kada se raspodjeli dioničarima. Njihova porezna stopa iznosi 20%.

Kakav god da je porez na dobit, dvostruko oporezivanje dobiti je štetno za sve. Ova praksa prikriva stvarni porezni teret i stvara iluziju da oporezivanje dividendi nije toliko važno. Takvo porezno opterećenje vodi pogrešnim poslovnim odlukama i alokaciji resursa, koči ulaganja i smanjuje ekonomski rast. Također nameće teške administrativne i troškove usklađivanja, dok je prilično beznačajan izvor državnih prihoda. Od ukidanja nulte stope poreza na reinvestiranu dobit 2002. godine, Litvanija je postepeno širila porezne olakšice na dobit. Ovaj trend odražava kontinuiranu potragu za načinima za poticanje ulaganja i potvrđuje činjenicu da je za to potreban povoljniji porezni model. Litvanija se suočava s rastućom regionalnom konkurencijom zadirektne strane investicije. Zemlji su potrebna visokoproduktivna radna mjesta, bolji uvjeti za rast domaćeg poslovanja i veći poticaj produktivnosti. Domaće kompanije i dalje pate od ozbiljnog nedostatka pristupa kreditima, dok je nivo reinvestirane dobiti među najnižima u EU, i iznosi 20% u odnosu na prosjek EU od 24%. Neto dionički kapital po poslodavcu je 2.7 puta niži od prosjeka EU.

Nulta stopa poreza na zadržanu dobit mogla bi promjeniti sve. Ukidanje dvostrukog oporezivanja zarade stavilo bi Litvaniju u isti rang s Estonijom i Latvijom u regionalnoj utrci za investicijama, dok bi zadržana dobit domaćim tvrtkama bila temeljni izvor investicijskog kapitala. Reforme bi također omogućile brži i efektivniji privredni oporavak Litvanije od COVID-19 krize.

Estonija primjenjuje nultu stopu poreza na dobit od 2000. godine, uživajući blagodati rastućih investicija, tehnoloških inovacija, produktivnosti, zaposlenosti i većih budžetskih prihoda. Latvija je 2018. počela da slijedi. Konačno, Poljska je prošlog novembra odlučila uvesti estonski model koji će biti operativan od januara 2021. godine. Litvanija je pod pritiskom.

Treba povratiti vlastiti porezni model. Aneta Vainė je potpredsjednica Litvanskog Instituta za slobodno tržište, nevladine organizacije u Litvaniji i člana mreže 4Liberty.eu. Članak objavljuje 4Liberty.eu Network.

Preveo: Admir Čavalić

Leave a Comment