Izjave koje brinu: Zastavama mašemo, pravnu državu sanjamo, a na nepotizam smo navikli i žmirimo

 

Je li ovo normalno?

Kako danas uvjeriti mladog čovjeka da se istinski raduje jednom od najvećih državnih praznika i da vedra lica gleda u budućnost, kada se s terena šalje poruka kako stranka zapošljava, kako to nije ništa novo i kako je politika u BiH na to navikla. I to je tačno, politika u BiH je na to navikla, ali je još više zabrinjavajuće što političari makar ne odglume zabrinutost i ekspresno pokažu kako se sa nepotizmom BiH treba izboriti. Umjesto toga imamo konstatacije da se pojave nepotizma trebaju prijaviti stranci i kako je to nešto što je prisutno i mnogi su to već vidjeli i doživjeli.

Lider SDA danas je konačno komentirao kompromitirajući snimak visokopozicioniranih političara u SDA. Najavio je da će organi stranke sve ispitati i kazniti krivce. Reklo bi se minimalno što je mogao reći i obećati. Ali brine relativizacija slučaja i pokušaj pretvaranja da se ovdje radi o isključivo stranačkoj priči.

Osoba koja je snimala sporni razgovor to je učinila protuzakonito. Ali to je u ovom slučaju tercijarni problem i ne može se stavljati u istu ravan s onim što je izneseno na snimku. Tako je ta ista SDA opravdano prioritetno tražila sankcioniranje Milana Tegeltije kada je također protupravno snimljen razgovor tzv. “Potkivanja”, a nisu insistirati na tome da se prvo utvrdi zakonitost snimka.

Drugo, argument da je osoba koja je snimala razgovor to trebala prijaviti organima stranke je također jalov pokušaj relativizacije i otvara nekoliko pitanja. Prvo, očito je da ne postoji povjerenje u stranačke organe, kao ni u pravosudne pa je objavljivanje takvih snimaka javno jedini način da se skrene pažnja i da se barem djelimično reagira. I ključno, ovo je pitanje koje se ne tiče samo SDA organa već kompletne javnosti, jer političari trguju utjecajem koristeći javne funkcije, javne funkcije koje finansiraju građani. Stoga Izetbegovićeva usporedba restorana i stranke brine i ne može biti održiv argument.

I izjava čelnika DF-a Željka Komšića je poprilično relativizirajući i obeshrabrujuća za građane.

“Ono što sam vidio, čuo i pročitao za ljude u politici nije ništa novo. Čuo sam ja daleko gorih stvari od ovoga pogotovo, naprimjer u DF-u i šta se sve radilo, ali ne bih sad o tim detaljima i optuživao ljude, a nemam konkretne dokaze. Mada znam šta se dešavalo, kako su se pare nudile zastupnicima”, rekao je Komšić.

I kako da onaj mladi čovjek s početka priče ponosno maše zastavom i vedro gleda u budućnost ove zemlje kada najviši državni predstavnici tako olako poručuju da su čuli i vidjeli i gore stvari. Jesu li ikada te nečasne radnje prijavljene i sankcionirane. Ili je sve završeno na konstataciji da je takva politika i da se očito svi s tim trebaju pomiriti. I Komšić je u pravu. Ovakvih oblika nepotizma ima u brojnim strankama, ali je problem što se to potišće i ignoriše i što se kada se pojavi direktna dokaz to pokušava relativizirati.

U danu kada je najmoćnija zemlja Evropa Njemačka otvorila vrata useljenicima i olakšala proces zaposlenja, ovakve poruke bh. političara su samo vjetar u leđa da ljudi idu iz ove zemlje, jer je evidentno da je nepotizam naše permanentno stanje.

Stranački nepotizam je i javni nepotizam, a čišćenje svoje avlije je i čišćenje cijele države. Kakvu poruku današnja politička scena šalje djeci, kako da sutra ponosno razviju zastavu države i vjeruju u pravdu ako se hitno, promptno ne uguši najvidljiviji oblik nepotizma, ma ko god bio kriv, ma ko god namjestio snimak i ma ko god to učinio dostupnim javnosti.

Leave a Comment