Jesen nezadovoljstva u Bugarskoj – u očekivanju opštih izbora 2021. godine

 

Bugarska je imala svoju jesen nezadovoljstva. Masovni protesti koji su bili proglašeni križarskim ratom protiv korupcije i zarobljavanja države nisu uspjeli, dok su izgledi za reformu oligarhijskog modela iznutra u najboljem slučaju blijedi. Stoga Bugari proživljavaju zimu stagnacije i političke blokade prije nego što na proljeće izađu na biračka mjesta za opšte izbore.

 

Kako je započela politička kriza? Mala iskra koja je zapalila plast sijena bio je video snimak na društvenim mrežama u julu na kojem se vidi istaknuti opozicioni političar Hristo Ivanov kako boravi u ilegalno izgrađenoj palači u Rosenecu pored Burgasa. Vila je u vlasništvu bivšeg šefa stranke Pokret za prava i slobode (DPS), poznatog moćnika Ahmeda Dogana. Ispred palače, koja je postala simbol korupcije i zarobljene države, okupilo se nekoliko hiljada demonstranata koji su se sukobili s policijom. Odatle su se protesti preselili u Sofiju, bugarski glavni grad, gdje je šatorsko naselje postavljeno usred jedne od najprometnijih raskrsnica. Od tada su se ulični protesti održavali svakih nekoliko sedmica.

Dva su razloga za pokretanje protesta. Prvi se odnose na sveprisutnu korupcija, nepotizam, zarobljavanje države i oligarhijsku kontrola od strane pseudo-demokratske vlade koju vodi premijer Borissov. Drugi podrazumijeva nevjerovatnu ulogu glavnog tužioca Ivana Gesheva kao neizabranog moćnika koji nikome ne odgovara. Uloga EU novca kao goriva za oligarhiju također je bila u prvom planu poruka sa protesta koji su tražili ostavku i Borisova i glavnog tužioca, zajedno s promjenom uloge tužioca u okviru pravnog sistema.

Borissov je manje-više ignorisao proteste. Činilo se pak da reaguje tek kada je krajem ljeta zamijenio nekoliko ključnih ministara povezanih sa strankom DPS, iako ovo restruktuiranje nije dovelo do značajne promjene u političkom smjeru ili donošenju odluka. Također, u augustu je pravni tim Borisove političke stranke na brzinu izradio prijedlog novog Ustava. Stručna javnost je od ovoga napravila predmet podsmijeha, što će kasnije postati temom kritičnog izvještaja Venecijanske komisije. Napušteni ustavni projekt ipak je postigao jedno, a to je skretanje pažnje javnosti za čitava dva mjeseca.

U jesen 2020. demonstranti su se suočili ne samo s nepopustljivim premijerom, već i s brzim širenjem Covid-19, što ih prisiljava da napuste sve protestne aktivnosti bez postizanja bilo kojeg od planiranih ciljeva. Ono što je ostalo je samo nejasno obećanje da će se suočiti s premijerom i njegovom vladom na opštim izborima u proljeće 2021. godine.

Trenutno sve ankete ukazuju na značajnu prednost Borissova i njegovih saveznika. To je za očekivati, s obzirom na to da je opozicija u parlamentu slaba, neorganizirana i suočena sa krizom identiteta i nedostatkom političkih talenata. Pritom su neparlamentarni pokreti apsolutno ugašeni. Zasad, čini se da bivši voditelj jedne noćne emisije, političar Slavi Trifonov, ima najbolje šanse da izazove vladajuću stranku. Međutim, taj izbor mogao bi rezultirati još jednom pobjedom populizma.

Ključna karta sljedećih mjeseci bit će zdravstvena i ekonomska kriza u Bugarskoj. Dok je prvi val Covid-19 donio samo blage ekonomske posljedice koje je pratio brzi oporavak, vlada je sporo reagirala na drugi val. Posljedice će vjerojatno biti katastrofalne, kako u ljudskom, tako i u ekonomskom smislu. Iako je Borissov žestoko kritikovan od opozicije, još uvijek nema naznaka da je to utjecalo na izbornu podršku. Ovo ostavlja malo nade za značajne promjene u nadolazećem političkom ciklusu Bugarske.

Piše: Adrian Nikolov

 Adrian Nikolov istraživač je na Institutu za tržišnu ekonomiju, najstarijem neovisnom ekonomskom istraživačkom centru u Bugarskoj i član je mreže 4Liberty.eu.

Leave a Comment