Jevreji i Romi su glasali za nezavisnost BiH, ni 28 godina poslije nisu ravnopravni

 

Neočekivan ishod

Na referendumu održanom 29. februara i 1. marta 1992., građani Bosne i Hercegovine opredijelili su se za nezavisnu, samostalnu i suverenu državu. Referendumsko pitanje je glasilo: “Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda BiH muslimana, srba, hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”.

Referendumsko pitanje nije u potpunosti ispoštovano

Tog pitanja se, nakon 28 punih godina prisjetio i Jakob Finci predsjednik Jevrejske zajednice u BiH govoreći kako za njega Dan nezavisnosti upravo predstavlja podsjetnik na datum kada je glasao “za”, te se ubrzo nakon te odluke osjetio prevarenim.

“Zato što referendumsko pitanje u potpunosti nije ispoštovano. Prvi onaj element ‘građani’ su, nažalost, sasvim zaboravljeni i osim što se spominju u preambuli Dejtonskog sporazuma jednostavno više ne postoje kao kategorija. Tako su prošli i svi ostali, a samo su tri konstitutivna naroda ostala priznata koja su kroz svoje političke stranke napravili BiH onakvom kakva je ona sada”, istakao je Finci.

Finci je pojasnio da je BiH sada izvor nezadovoljstva svih naroda, pa čak i pripadnika konstitutivnih naroda koji je, kako je dodao, u najvećem broju napuštaju.

“Ja moram reći da u posljednjih 15 godina nijedan Jevrej nije napustio BiH, a mnogo njih se čak i vratilo iz svijeta i žive ovdje sa željom da dožive jednu demokratsku BiH, članicu Evropske unije, državu u kojoj se neće postavljati pitanja ‘ko si’ i ‘šta si’, već ‘šta znaš i možeš raditi’. Nažalost, čini se da smo daleko od tog stadija”, naveo je.

Dan nezavisnosti BiH se obilježava samo u jednom njenom dijelu

Naš sagovornik je naglasio da je Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine praznik koji se obilježava i samim tim i priznaje samo u jednom njenom dijelu, tačnije, Federaciji BiH. Dodao je da to ukazuje na njenu temeljitu podijeljenost i da se uprkos tome, nastavljaju graditi bedemi i produbljivati razdvojenost među entitetima, bilo da je riječ o entitetskoj liniji ili nečemu drugom.

“Čini se da jedino kalendarsku Novu godinu svi obilježavaju kao ‘praznik’, a i to više zbog tradicije i činjenice da se završava stara i počinje nova godina. S druge strane, velika podijeljenost i diskriminacija su primjetni čak i kod tri konstitutivna naroda, pa se tako Bošnjak i Hrvat ne osjećaju ravnopravnim u Republici Srpskoj, kao ni Srbi u Federaciji, a možete onda zamisliti kako je ostalim narodima koji žive u BiH”, naveo je Finci.

Finci se prisjetio da je oko 2.000 Jevreja glasalo 1992. godine na referendumu te da se veliki broj njih opredijelio za nezavisnost zbog toga što je to bio jedan od simbola da se BiH kreće putem koji je bio očekivan u cijeloj istočnoj Evropi nakon pada socijalističkih režima. Pri tome se misli na razvoj građanske demokratije koja je svima trebala, kako je istakao, donijeti boljitak, bolji život i svjetliju budućnost.

“Nažalost kod nas se to još nije desilo, međutim, vrijeme je pred nama i možda jednog dana i mi doživimo da budemo ravnopravni i priznati gradani kao i svi ostali, da nam se vrati imovina koja je nacionalizovana u proteklom periodu i da nam se omogući normalan život bez ispitivanja o vjeri, naciji i političkoj opredijeljenosti”, poručio je Finci.

Presuda Sejdić – Finci nije provedena ni nakon 11 godina

Ove godine će se navršiti i 11 godina od neprovedene presude Sejdić – Finci kada je 22. decembra 2009. godine Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio odluku u kojoj je jasno rečeno da je Ustav BiH diskriminatorski jer ne dozvoljava nekonstitutivnim narodima da se kandidiraju za funkciju člana Predsjedništva ili delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

To je jedno cementirano stanje i borba na nivou tri konstitutivna naroda za prevlast i dok je ovakva situacija nisam optimista da će doći do provedbe presude. Ona bi mogla biti provedena samo prirodnom smjenom trenutnih političara. Očekujem da će u narednom periodu vladati neka nova klima i da će drugačiji i novi ljudi odlučiovati o sudbinama građana BiH i tada naravno očekujemo i provedbu presude”, rekao nam je Dervo Sejdić službenik za pitanje Roma pri Misiji OSCE-a.

I Sejdić se prisjetio 1992. godine i trenutka kada je glasao “za” nezavisnost BiH, kao i 99,9 posto Roma. Kako nam je ispričao, tada je bilo 8.964 osoba koje su se tako deklarisale i bilo ih je dva puta više nego danas.

“Početkom rata veliki broj Roma je napustio BiH, a i bilo je onih koji su živjeli izvan naše države i prije početka rata jer nisu imali potrebe da se vraćaju niti da razmišljaju o nekom povratku u ratnu zonu. Međutim, najveći broj Roma, oko 70 posto njih, su se u to vrijeme deklarisali kao Jugosloveni iz patriotskog osjećaja i iz nekog mišljenja da će tako lakše prebroditi određene prepreke”, pojasnio je Sejdić.

Sejdić je glasanjem za nezavisnost samo razmišljao o građanskoj državi u kojoj će svaki njen građanin ostvariti svoja prava. Naglasio je da je tokom rata bio pripadnik specijalne jedinice MUP-a i Armije BiH, ali da su sve nade nestale nakon što je Dejtonskim sporazumom definisano da samo tri konstitutivna naroda uživaju sva prava, a da su drugi svrstani u ostale.

“Ja se nisam borio da bih ostvario neku materijalnu korist već sam jednostavno štitio demokratiju, bolji život i svoju porodicu. Nažalost nisam u tome baš uspio, supruga je poginula 1992. godine, ali eto ostala su mi dva sina i u to vrijeme nisam razmišljao ni o kakvim materijalnim koristima jednostavno sam razmišljao samo o slobodi. Nažalost danas su sve druge stvari preče od ljudskog života i prava i došao sam u situaciju da tužim svoju državu ne zato što je mrzim, već zbog toga što želim da bude uređena po postulatima građanske države i jednakih prava”, pojasnio je Sejdić.

Sejdića Dan nezavisnosti podsjeća na slobodu, ravnopravnost i bolji život sa zagarantovanim pravima kroz institucije i potpunu pravnu legislativu. U praksi, to je kaže, drugačije.

“Nažalost to je sve jedan ideal ukoliko krenete od socijalnih, ekonomskih, kulturnih i političkih prava onda se primjećuje da se to ništa ne provodi i da će trebati još mnogo godina da se ta prava garantuju i budu ostvariva. Ne očekujem da će se to desiti za noć, ali vjerujem za nekih 10 do 15 godina da će doći do promjene Ustava i Izbornog zakona te određenih reformi koje bi mogle dovesti do provođenja ovih prava”, zaključio je Sejdić.

Leave a Comment