Miris smrti u Međimurju: Samo čovjek i pčele umiru

 

Na sjeveru Hrvatske u naglom je pomoru stradalo više od 50 miliona pčela, pčelari sumnjaju na trovanje.
Piše:

Tomislav Šoštarić

Bez pčela gotovo ništa ne može živjeti – one oprašuju više od 80 posto biljakaPčelarska udruga Agacija/Facebook

 

Albert Einstein je svojedobno rekao: “Nestanu li pčele s planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko četiri godine života.”

Te riječi u posljednje vrijeme odzvanjaju u glavama pčelara i stanovnika Međimurja, županije na sjeveru Hrvatske, gdje se na malom području prije desetak dana dogodila katastrofa – nešto je ubilo više od 50 milijuna pčela, a brojka raste.

Naglo je stradalo najmanje 1.150 košnica, od koje je u svakoj bilo između 50.000 i 80.000 pčela.

Tuga i očaj preplavili su pčelare – tekle su i suze jer, kako kažu, samo čovjek i pčele umiru.

‘Nema života, ničega, samo miris smrti’

Uzorci su izuzeti i trenutačno su na vještačenju – rezultata još nema, no pčelari su gotovo posve uvjereni da se radi o trovanju.

Alojziju Friščiću iz Nedelišća stradalo je 59 košnica,od toga je u 39 bilo 50.000 do 60.000 pčela, a u ostalima, mlado formiranim društvima, njih blizu 20.000.

‘Bez pčela ništa ne može živjeti’

Pčelari su inzistirali, navodi Pepelko, da se uzmu uzorci, no prvih nekoliko dana nije se znalo tko ih treba dati na analizu. Žive u kraju gdje se ljudi intenzivno bave poljoprivredom i velike su površine pod krumpirom i suncokretom. No, pčelari su, ističe, odagnali tu sumnju jer suncokret nije u cvatu, a pčela ne ide na krumpir pa su posumnjali na, akako kaže, svježe tretirana polja jedne vrste repice s tragovima traktora.

“Tada smo mi napravili snimke i na inzistiranje nas pčelara u [prošli] četvrtak je inspektor naredio zaoravanje svih tih površina”.

Primijetili su da je sve djelovalo i na druge kukce – ljude, kaže, treba osvijestiti o značaju pčela.

“Zamislite da netko otruje 1.000 pasa – svi bi prosvjede dignuli. To je strašno kakve su to posljedice, bez pčele ništa ne može živjeti, pčela oprašuje kompletni prirodni sustav, preko 80 posto biljaka oprašuje pčela i zavisno je o oprašivanju pčela”.

Pčele, navodi, još uvijek padaju, a kaže da je i njemu i ostalim pčelarima odmah bilo jasno da nije u pitanju bolest.

“Nalazimo se na rubu poljoprivrednih parcela i netko je očito napravio ono što nije smio, špricao nedozvoljenim sredstvom u prevelikoj količini  i u nezgodno vrijeme, kad su pčele bile vani i to je posljedica. Jučer smo bili još na čišćenju, jednu maticu smo našli, ali dole na podnici, sa pet-šest pčela koje su teturale i to su zadnji znakovi života. Na pčelinjaku se osjeća miris smrti, nema života, nema ničega”, svjedoči Friščić.

Napravili su, kaže, grobnicu pčela – u prva dva dana napunili su 17 do 20 kanti uginulim pčelama, ukupne težine 50 do 70 kilograma. Svaki drugi dan još po pola kante. Tako nešto ne pamti u zadnjih 40 godina.

Bez pčelinjeg oprašivanja čovjek je ‘caput’

“Prema preporuci naših stručnjaka čekamo nalaze i ne znamo što dalje, makar po mojem bi bilo najefikasnije da netko od odgovornih veli da treba sve spaliti i uništiti, da se ne muče niti pčele jer zaraza tek sad nastupa kad počinje grabež – pčelinjaci koji nisu stradali, njihove pčele dolaze na naše pčelinjake i uzimaju otrovani med. I onda se to dalje širi i čim dalje čekamo to se bude dalje širilo”.

Županija je proglasila prirodnu nepogodu, ali Friščić se nada pronalaženju pravog krivca.

Iz Ministarstva poljoprivrede su, kaže, obećali pomoć, a bez pomoći se nitko neće oporaviti – uz neku naknadu, kaže, za dvije ili tri godine bi se mogli vratiti gdje su bili.

“Dolazi jesen, ako i dobijemo društva, nemamo košnice – ja vjerujem da se budu te košnice uništile jer ako je otrov unutra i ako je bila takva doza, on je i u drvetu, ako je i u vosku i u medu, onda je to svugdje”.

Izravna šteta je velika, ali neizravna, ističe, daleko veća jer su polja ostala bez oprašivača – svi će imati smanjene prinose.

“Ako na proljeće nabavimo pčele, stavimo ih u košnice i tu godinu nema prinosa, nema ničega jer moraju izgraditi saća, moraju doći u poziciju i onda tek za dvije godine bi eventualno mogli očekivati prinose… A vele bez oprašivanja i ljudski rod je ‘caput'”, zaključuje Friščić.

‘To je ekocid’

Ana Pepelko iz Gardinovca ostala je bez 20 pčelinjih zajednica.

“Samo pčele i čovjek umiru, u tome se vidi značaj pčele. Ja sam se vratila s posla i zatekla sam pomor na cijelom pčelinjaku – imala sam na vrtu 20 pčelinjih zajednica. Očevidno je bilo trovanje, bile su već pune košnice mrtvih pčela i ispred pčelinjaka, zaudaralo je na nekakav otrov, što nismo mogli otkriti što je”, navodi Pepelko.

Korist 500 milijardi dolara godišnje

Stajalište znanstvenika je, navodi Kovačić, da niz čimbenika ima sinergijski negativan učinak na pčelinju zajednicu, a najznačajniji su bolesti, intenzivna poljoprivredna proizvodnja i uporaba pesticida, klimatske promjene pa i loša pčelarska praksa. Svaki od njih može, navodi, imati izrazito negativan utjecaj, a kada se spoje dva ili tri u isto vrijeme može doći do stradanja.

Kada su u pitanju dugoročne posljedice, ističe da je vrijednost oprašivanja koju pčele donose 30 do 50 puta veća od vrijednosti same pčelarske proizvodnje i procjenjuje se na 500 milijardi dolara godišnje.

Ovisnost poljoprivredne proizvodnje o oprašivačima povećala se za 300 posto posljednjih 50 godina i ukoliko bi se dogodio scenarij da pčelari ne uspiju dobiti nove zajednice i da nitko ne doseli pčele na to područje, teoretski bi se moglo dogoditi da u proljeće neće imati tko oprašivati.

“Ekonomski, a posebice ekološki, gubitak bi bio enorman, višestruko veći od ekonomske vrijednosti zajednica koje su stradale”.

Izašli su policija i veterinarski inspektor, koji je utvrdio gotovo 100-postotnu štetu. U međuvremenu, počeli su se javljati ljudi iz okolnih mjesta.

“Do danas imamo, ja vodim evidenciju, opisano 1.150 košnica pomora pčela – to je ogromna ekološka, prirodna katastrofa, to je ekocid. Ljudi uopće nisu svjesni da druge godine na tom području uopće neće biti niti voćaka, niti ratarskih kultura u tim omjerima u kojima su danas, niti vrta – ničega”.

Košnice su, navodi, toliko kontaminirane da u njih ne mogu smjestiti nova društva – pokušali su s novim pčelama u novim okvirima, no do uginuća je došlo već idući dan.

‘Napraviti protokol’

“Ja se nadam da će Ministarstvo poljoprivrede, naša županija je već prepoznala i nastoji nam pomoći koliko može, prepoznati da se napravi protokol kad se takve nepogode dese jer mi u Hrvatskoj još uvijek nemamo propisan hodogram rada službi za takve nepogode”, zaključuje Pepelko.

Željko Trupković, predsjednik Udruge pčelara Međimurske županije “Agacija” imao je sreće – iako mu pčele zimuju blizu, nisu stradale.

Šteta je, kaže, za okoliš nemjerljiva, a kolika je s košnicama još je teško reći – najgori scenarij je 2.750.000 kuna (368.000 eura), ako se neće povećavati broj stradalih košnica.

“Netko bi rekao da je puno, ali možda ćemo morati spaljivati sve košnice, kupovati novo društvo, vosak, okviri, med koji je u košnicama, izgubljena dobit pčelara, treba odnekud dovesti nove zajednice kojima će možda i cijena biti skuplja sada kad i tisuću košnica bude trebalo kupiti, treba ih i naći, tako da je to sigurno opravdana cifra. Kod nekih će možda biti manja, ali ja sam u svakom slučaju prije bilo kakve pomoći tražio da se napravi nova procjena i da budu stvarni troškovi za pomoć pčelara. Ne bih htio da se netko okoristi”.

Kada se govori o odšteti, kaže da bi bilo najbolje da se dokaže da je uzrok insekticid jer, kako navodi, pesticidi protiv bolesti bilja to ne mogu napraviti.

‘Prskajte, nitko vas neće naći’

“I da se tuži onoga tko je to napravio, ako ga se nađe, dokaže, da ga se tuži i da plati. Obećana nam je pomoć iz države, koliko će to biti, da li će to biti, ali ako i bude, to će biti na teret poreznih obveznika, ne na teret onoga tko je to napravio… Ako ne nađemo krivca, svim poljoprivrednicima šaljemo poruku: Prskajte, nitko vas neće naći. Pčele? Bude država njima nadoknadila štetu. Nije to rješenje”.

Kao predsjednika udruge nitko ga ni o čemu ne obavještava, nije ni oštećen, policija ga nije kontaktirala – istraga traje, a pčelari su, kaže, pred zidom šutnje.

“Onda su navodno saznali gledajući medije da se vještačenje po pitanju pesticida na pčelama ne može napraviti u Hrvatskoj. I tu budemo vjerojatno stali i sumnjam da se bude moglo nešto više napraviti, osim ako mi budemo strašno uporni. Možda ćemo morati u svojoj režiji ići negdje u Europu tražiti analize, ali to neće biti prihvaćeno vjerojatno na sudu. Ali ako dođemo do nekih rezulatata, mada oni ne budu prihvaćeni na sudu, mi ćemo ih objaviti”, zaključuje Trupković.

‘Nijedna bolest ne možeto u ovo doba godine’

Marin Kovačić s katedre za pčelarstvo, zoologiju i zaštitu prirode Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, inače i sam pčelar, kaže kako se svake godine pojavi nekoliko dojava o naglom pomoru pčela za koje se sumnja da su posljedica trovanja, no nagli pomor u ovolikom razmjeru ne pamti.

Prema slikama i informacijama koje je dobio, kaže, definitivno se radi o trovanju – pomor je, navodi, zabilježen na više od 20 pčelinjaka, što znači da je izvor hrana koju su pčele unijele u košnicu.

Niti jedna bolest u ovo doba godine, ističe, ne može u tako kratkom roku ubiti toliki broj pčelinjih zajednica.

“U ovom slučaju ipak se radi o velikom broju zajednica koje su u potpunosti stradale u vrlo kratkom razdoblju. U ovom trenutku važno je zbog samih pčela, pčelara i budućnosti stručno i znanstveno dokazati koji je točan uzrok stradanja ovih pčela. Jasno je kao dan da se radi o trovanju, ali potrebno je istragom pokazati kada, kako i zašto je do trovanja došlo”, kaže Kovačić.

‘Kad se problem pojavi, onda će se rješavati’

Iako nije detaljno upućen u zakonsku regulativu, vidljivo je, navodi, da ne postoji jasan pravilnik i način postupanja u ovakvim situacijama.

“To je već pomalo uobičajna stvar za nas – kada se problem pojavi, onda će se rješavati. Tko je to trebao ili bi trebao urediti, u to ne bi ulazio, ali je očito kako će se u skoroj budućnosti to sve morati jasno definirati”, zaključuje Kovačić.

Leave a Comment