“U Rijeci doista nije bitno odakle ste i što ste, već je bitno da ste čovjek”: Donedavni riječki imam otišao na službu u Švicarsku

 

Hajrudin Mujkanović / Foto Vedran KARUZA

To je Rijeka, grad koji se zahvaljuje nekome tko nije rođeni Riječanin, ali je živeći i radeći u Rijeci, Riječanin postao. Rijeku doživljavam kao da sam u njoj rođen, a Riječane kao svoje sugrađane. Nikada u Rijeci nisam doživio nikakvu nelagodu zato što sam musliman ili pripadnik jedne nacionalne manjine, već uvijek samo susretljivost, prihvaćanje i otvorenost. U Rijeci doista nije bitno odakle ste, što ste, tko ste, već je bitno da ste čovjek i po tome vas vrednuju i cijene, kaže Hajrudin ef. Mujkanović

Hajrudin ef. Mujkanović, do proljeća prošle godine glavni riječki imam, jedan je od ovogodišnjih dobitnika Zlatne plakete »Grb Grada Rijeke«.

Mujkanović je u Rijeci djelovao u važnom razdoblju riječke Islamske zajednice, u vrijeme kada se gradio i zaživio riječki Islamski centar, ukupno više od 17 godina.

U Rijeci je prepoznat kao čovjek otvorenosti i suradnje, i Grad Rijeka mu za to dodjeljuje Zlatnu plaketu. Zato u obrazloženju nagrade stoji: »za otvoreni dijalog kojim je utro neizbrisivi trag tolerancije i zajedništva u Luci različitosti«.

Od prije godinu dana Mujkanović s obitelji živi u Švicarskoj, u gradu Zugu, i radi kao imam u tamošnjoj Islamskoj zajednici Bošnjaka, u Džematu Zug. S Rijekom je ostao povezan, što potvrđuje i u ovom razgovoru koji smo vodili u povodu nagrade koju će primiti na Dan Grada Rijeke.

U Rijeci ste živjeli i radili gotovo 18 godina i doživjeli, može se reći, službenu punoljetnost kao imam.

– Nedostajalo je nekoliko mjeseci, ali možemo govoriti o nekoj punoljetnosti u tom smislu. Nedavno sam nešto pisao o Islamskoj zajednici u Rijeci i zbog toga pretraživao fotografije, te malo googlao. Svega tog materijala bilo je jako puno, otvorilo se toliko toga iz života i rada Islamske zajednice, mnoštvo i medijski zabilježenih događanja. Svaka fotografija na koju sam naišao ima svoju priču, a najviše je tih naših zajedničkih priča ispričao Novi list. I čovjeku bude drago kada se osvrne unazad i vidi koliko je toga bilo, što smo sve radili i kako smo dobro surađivali. Radostan sam i ponosan što sam u Rijeci više od 17 godina živio i radio. Rijeka me je prihvatila, u njoj sam stekao mnoge drage prijatelje, bila je moj grad. Iako sam fizički daleko, i dalje sam s Rijekom povezan, i svaki dan pratim što se u Rijeci događa. Iz Rijeke i cijelog ovog kraja nosim samo lijepe uspomene i lijepa životna iskustva. Drago mi je zbog te nagrade, i zahvalan sam Gradu Rijeci i Riječanima. Drago mi je da sam dao, ipak, po mom skromnom mišljenju, mali doprinos Rijeci, i da sam ostavio neki trag.

Kratka biografija

Hajrudin Mujkanović rođen je u mjestu Šavarlije, u Općini Doboj u BiH. Tamo je pohađao dio osnovne škole, a u vrijeme rata se s roditeljima preselio u Zagreb, i tamo završio osnovnoškolsko obrazovanje. Zatim je pohađao zagrebačku medresu »Dr. Ahmet Smajlović«, i to u prvoj generaciji učenika te škole, i istovremeno radio kao mujezin u zagrebačkoj džamiji. U Sarajevu je studirao na Fakultetu islamskih nauka, a nakon studija 2001. godine vratio se u Hrvatsku sa željom da ostane raditi u džamiji u Zagrebu. Tadašnji muftija Ševko Omerbašić predložio mu je da ode u Rijeku na službu imama, a poslije i glavnog imama. U Rijeci se oženio i dobio dvoje djece, Omera i Fatiha, a u Švicarskoj mu se rodilo i treće dijete, Ahmed.

 

Najdraže priznanje

Kad ste lani napuštali Rijeku, rekli ste da odlazite sa zahvalnošću, a evo, nakon godinu dana, Grad Rijeka se, dodjeljujući vam Zlatnu plaketu, zahvaljuje vama.

– Drago mi je. Da, to je Rijeka, grad koji se zahvaljuje nekome tko nije rođeni Riječanin, ali je živeći i radeći u Rijeci, Riječanin postao. U Rijeku sam došao iz Zagreba, a u Zagreb s roditeljima kao dijete u vihoru rata iz Bosne i Hercegovine. Rijeku doživljavam kao da sam u njoj rođen, a Riječane kao svoje sugrađane. Nikada u Rijeci nisam doživio nikakvu nelagodu zato što sam musliman ili pripadnik jedne nacionalne manjine, već uvijek samo susretljivost, prihvaćanje i otvorenost. U Rijeci doista nije bitno odakle ste, što ste, tko ste, već je bitno da ste čovjek i po tome vas vrednuju i cijene.

U životu čovjek dobije dosta pohvalnica i zahvalnica, ali nagrada Grada Rijeke bit će mi jedno od najljepših i najdražih priznanja koje sam dobio. Ono mi daje i neki podstrek da i dalje radim posao koji sam i prije radio, da budem dobar s ljudima, promičem dobro, suživot, toleranciju, mir. To riječko priznaje smatram i priznanjem svojoj Islamskoj zajednici u Rijeci, svim ljudima s kojima sam u Rijeci radio i godinama surađivao, ali to je priznanje i za članove zajednice i zajednicu u kojoj trenutačno radim, Džemat Zug. Malo je reći hvala svima njima.

Uvijek se sretan vraćam u Rijeku, sretan što ću ponovo susresti drage ljude, popiti kavu s njima. Vjerujem da ću doći na dodjelu nagrada, i da ću, ako bude moguće, uspjeti u Rijeku dovesti i gradonačelnika Zuga. Mislim da bi to mogla biti jedna dobra početna poveznica Rijeke i Zuga, početak možda neke dobre priče i u smislu turizma i druge suradnje. Onda bih bio i dodatno sretan, jer povezivati ljude i institucije je najveće zadovoljstvo.

Rijeka ima posebno mjesto u mom srcu

U Zugu djelujem u bošnjačkom džematu, Džematu Zug i uvijek imam potrebu ovdašnjim ljudima govoriti lijepe stvari o Rijeci, o svojim riječkim iskustvima u gotovo 18 godina. I u Zugu mi je bitno da pridonesem zajednici u kojoj živim i radim, a to činim i govoreći im o svojim iskustvima iz Rijeke. Rijeka i PGŽ su nešto zaista posebno, i posebno u mom srcu. Zahvalan sam Rijeci za sve što mi je pružila, i želim se još nekako odužiti.

 

U obrazloženju priznanja stoji da ste osoba dijaloga, tolerancije i zajedništva.

– Jednostavno rečeno, s poštovanjem i povjerenjem prilazim ljudima, otvoren sam, volim suradnju, želim da ljudi dobro međusobno komuniciraju i žive, i grade svoju zajednicu ma gdje bili. Na taj ću način nastaviti živjeti. Nastojim i ovdje u Zugu spajati ljude, jer moje je iskustvo da je to dobro u koje se isplati ulagati. Kad ljudi vide da si otvoren, da želiš suradnju na dobrobit svih građana s kojima živiš, onda sve to i prihvaćaju, otvaraju se nova prijateljstva i povjerenja.

Otvorenost ljudi najčešće ponesu iz svoje obitelji.

– Cijela moja obitelj je takva, iako nitko u mojoj obitelji nije bio vjerski službenik. Mom odnosu prema drugima najviše je pridonio moj boravak i rad u zagrebačkoj džamiji tijekom školovanja u medresi. U vrijeme rata u džamiju su dolazili razni visoki izaslanici i jednostavno smo bili otvoreni za svakoga. Iz Zagreba sam došao u Rijeku kada je riječki džemat bio u dosta teškoj situaciji, razdijeljen, ali upornost se na kraju isplatila. Lijepa riječ otvara i željezna vrata, a ako toga nemate, možete imati i zlatni ključ, ali vrata nećete moći otvoriti. Bez otvorenosti i pristupačnosti, bez suradnje se ne može ići dalje. U Rijeci je to vidljivo – svi smo se u tom smislu zalagali, i grad i županija, i vjerske zajednice, mediji. Ta riječka priča tolerancije i suživota, mora se pričati.

Hajrudin Mujkanović / Foto Ivica TOMIĆ

Hajrudin Mujkanović / Foto Ivica TOMIĆ

 

Jedini recept

U povodu 30 godina djelovanja Islamske zajednice u Zugu i izgradnje džamije, u nedavnom razgovoru Zuger Presse rekli ste da na tragu svojih iskustava iz Rijeke i u Švicarskoj želite graditi međureligijski dijalog.

– Spomenuo sam u tom razgovoru suradnju Islamske zajednice s Gradom Rijekom i PGŽ-om, ustanovama u gradu, vjerskim i drugim zajednicama, riječke medije. Dijalog i suradnja jedini su recept da budemo uspješni na dobrobit svih. To su pokazale sve moje riječke godine. Zug je drugačija sredina, ali ovi ljudi – Švicarci žele dijalog, žele znati i učiti o islamu. Pogotovo to žele nakon što se o islamu, pa i drugim religijama govori i negativno, i mi smo pozvani te predrasude razbijati. Trenutačno Džemat Zug vode sposobni i mladi ljudi, a među njima su i oni u poznijim godinama koji svojim životnim bogatim iskustvom pridonose da se zajednica konstantno razvija i ide naprijed. Rijeka je dobra priča zahvaljujući Riječanima, zahvaljujući i riječkim medijima, koji su, kao i građani Rijeke otvoreni. Uz Islamsku zajednicu Bošnjaka, u Zugu djeluju i druge zajednice muslimana, Albanaca, Arapa, Turaka i drugih. Naravno u budućnosti treba težiti što jačem zbližavanju tih zajednica, jer to sigurno želi i lokalna zajednica i država, i na tome treba ustrajno raditi. Dragi Bog nam stalno poručuje: »Trudite se, i vaš će trud Bog vidjeti i nagraditi…« Evo, moj rad i trud u Rijeci je netko prepoznao, i na tome iskreno i ljudsko hvala.

I dalje želite biti promotor Rijeke i PGŽ-a.

– Naravno, to je moja priča, moje iskustvo. Želim povezati Zug i Rijeku, Kanton Zug i PGŽ, zbog turizma, pa i zbog drugačije privredne suradnje. Ne odustajem od te ideje, jer znam da se, čim se ljudi povezuju i upoznaju, stvara neko dobro. U džematu u Zugu ima oko 420 članova, obitelji, i svima preporučujem da ljetuju na području prelijepe, zeleno-plave Primorsko-goranske županije. Na koncu, oni sada kažu: naš imam je došao iz Rijeke i sad imamo razloga da i mi posjetimo Rijeku.

Leave a Comment