Branislav Borenović o predmetima „Memić“ i „Dragičević“: Roditelji čekaju najgorču istinu o smrti njihove djece, dok pristrasni tužioci vode slučaj

 

INTERVIEW

 

Nakon što su pripadnici Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA) juče uhapsili dvije osobe zbog ometanja istrage u predmetu „Dženan Memić“, Tužilaštvo BiH predložilo je Sudu BiH prtivor za Hasana Dupovca i Zijada Mutapa. Konkretni potezi Tužilaštva BiH pola decenije nakon smrti Dženana Memića i dvije oslobađajuće presude protiv Bekrije i Ljube Seferovića daje nadu da se stvari u pravosudnom sistemu mogu mijenjati. Jesu li ovi potezi Tužilaštva BiH znak da se tužioci u ovoj zemlji vraćaju na pravi put ili se ipak radi o predstavi za javnost? Odgovor na ovo, ali i niz drugih pitanja u razgovoru za Interview.ba dao je Branislav Borenović, član Privremene  istražne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za utvrđivanje stanja u pravosudnim bh. institucijama.

Razgovarao: Slađan Tomić

OGRANIČITI MOĆ TUŽILAŠTAVA: “Tužilac može godinama, decenijama da drži otvoren predmet bez adekvatne odluke, a niko ne može da ga natjera i ograniči. Jedino rješenje je vraćanje bivšeg rješenja da oštećeni može ići sa krivičnim postupkom prema sudovima ukoliko nema tužilačke odluke. Predložićemo zakonske izmjene gdje će tužilac imati određeni rok da donese adekvatnu odluku, a da nakontog  roka oštećena strana ima pravo da sama vodi krivični postupak ili da nastavi krivično gonjenje i nakon obustavljajuće tužilačke odluke, ako ima nove dokaze i saznanja.  Tako bi se ograničila ogromna moć tužilaštva koja se često zloupotrebljava nečinjenjem”.

INTERVIEW: Može li Tužilaštvo BiH konačno donijeti pravdu porodici Memić?

BORENOVIĆ: Mora! Mora se sve učiniti, mora se pronaći odgovor koji će donijeti pravdu porodici Memić. Nemamo adekvatnu reakciju Tužilaštva koje mora, na bazi brojnih dokaza, pokrenuti ovaj proces kako bi se konačno utvrdila pravda i istina. Ne samo za slučaj „Memić“, nego i za slučaj „Dragičević“ i sve slučajeve roditelja koji traže najgorču istinu, a to je istina o smrti njihove djece i ubistva njihove djece. To je jedno bolno pitanje i pitanje za cijelo društvo – da li uopšte društvo u ovoj zemlji može da se suoči sa posljedicama
najtežih krivičnih djela u kojima očigledno postoje određeni zastoji, zataškavanja, odugovlačenja. Nečinjenja da se utvrdi istina. To je toliko bolno i teško.

INTERVIEW: Muriz Memić je pohvalio rad Gordane Tadić, Vi je često kritikujete. Je li to jedan oksimoron?

BORENOVIĆ: Mislim da svi želimo isto, a to je da kroz, kako Vi kažete kritiku, apel i poziv tražimo da pravosuđe radi svoj posao. Da se predmeti ne odugovlače godinama i u nedogled, već da se konačno dobije epilog. Da onaj ko je kriv završi tamo gdje mu je mjesto. Mislim da smo na istom putu, putu da zavlada pravna država i da pravosuđe počne raditi svoj posao kako je to garantovano Ustavom BiH i kako je to zakon predvidio, te da se prestanu tražiti besmisleni izgovori za nečinjenje za svoj nerad.

Pojedinci ili nosioci pravosudnih funkcija pokušavaju pravdati svoje loše rezultate, tražeći izgovore da je neko drugi kriv. Mislim da je najveći problem ove države besmisleni izgovori koji ne vode ničemu.

INTERVIEW:  Jesu li hapšenja znak da se stvari u pravosuđu počinju mijenjati ili je ovo samo predstava za javnost?

BORENOVIĆ: Iako mali, ovo je vrlo ozbiljan pomak koji otvara prostor da se pomjerimo sa mrtve tačke. Svi očekujemo da će se ovaj slučaj što prije završiti, i nadamo se da ćemo imati utvrđenu istinu i pravdu. Vrlo je važno da se odgovorni što prije sankcionišu.

INTERVIEW: Imali smo slučajeve visoke korupcije koji su propali, mahom greškama pravosudnih organa, da li se to može desiti u slučaju respiratori? Advokati optuženih su optimistični.

BORENOVIĆ: Mi smo kroz saslušanja u Privremenoj istražnoj komisiji čuli mnogo činjenica i stavova koji dolaze od ljudi koji se nalaze u sudovima. Kažu da su imali situaciju gdje su brojne potvrđene optužnice pale, da su doživljele oslobađaju presudu jer su bile slabo pripremljene zbog propusta određenih tužilaca. Dokazni materijali su  padali na sudovima, što govori da jedan dio ljudi u tužilaštvima nije u dovoljnom kapacitetu odgovorilo na izazov da je neophodno dobro pripremiti optužnicu. Počinioci krivičnih djela bivaju oslobođenih zbog formalnih nedostataka. Tužilačka volja i odluka kada će predati optužnicu treba biti ograničena, ili da se omogući oštećenoj strani da nastavi krivično gonjenje sa svojim dokazima koji su dovoljno snažni, da mogu da dovedu do epiloga – onaj ko je kriv, pravosnažno je osuđen. Uočili smo da postojeća zakonska rješenja vezana za Krivični zakon i Zakon u krivičnom postupku na svim nivoima ima određene manjkavosti. Posebno kad je u pitanju uloga tužioca. Tužilac može godinama, decenijama da drži otvoren predmet bez adekvatne odluke, a niko ne može da ga natjera i ograniči. Jedino rješenje je vraćanje bivšeg rješenja da oštećeni može ići sa krivičnim postupkom prema sudovima ukoliko nema tužilačke odluke. Predložićemo zakonske izmjene gdje će tužilac imati određeni rok da donese adekvatnu odluku, a da nakontog  roka oštećena strana ima pravo da sama vodi krivični postupak ili da nastavi krivično gonjenje i nakon obustavljajuće tužilačke odluke, ako ima nove dokaze i saznanja.  Tako bi se ograničila ogromna moć tužilaštva koja se često zloupotrebljava nečinjenjem.

INTERVIEW: Privremena istražna komisija  osnovana je s ciljem da istraži stanje u pravosudnim institucijama u Bosni i Hercegovini. Na osnovu dosadašnjeg broja saslušanih osoba, kakvo je stanje u pravosuđu. Koja je Vaša ocjena?

BORENOVIĆ: Haotično. Imam osjećaj da  ono što je u posljednjem izvještaju OSCE-a  navedeno kao naslov, „sindrom nekažnjivosti“ zapravo oslikava stanje u pravosuđu. Ja bih to povezao sa još nekoliko riječi – sindrom nečinjenja, nerada i neodgovornosti. U tom sistemu svako traži odgovor za svoju neuspješnost, a to je strašno za svako društvo. Svaki pojedinac u pravosudnom sistemu mora se, zakonskim propisom, učiniti odgovornijim. Mora se uspostaviti mehanizam da pošteni, čestiti ljudi kojih ima, ali su u ćošku, na marginama, dobiju mogućnost da budu vidljivi i da preuzmu odgovornost uspjeha pravosuđa.

Ubijeđen sam da je od 360 tužilaca koliko ih je u 19 tužilaštva u ovoj zemlji, najveći broj onih koji su odgovorni i pošteni, ali zbog pravosudne i političke hobotnice ne dobijaju šansu da adekvatno rade svoj posao. Moramo ohrabriti dobre ljude u pravosuđu da se izbore za svoj prostor. I da taj loši dio pravosuđa stave na margine.

INTERVIEW: Ipak  u pravosudnom sistemu postoje pojedinci koji glasno ukazuju na probleme, čuli smo to na saslušanjima Privremene istražne komisije…

BORENOVIĆ: Imali smo svjedočenje sudije Nedeljka Tabakovića koji je govorio o nevjerovatnim primjerima zloupotrebe unutar pravosudnog sistema, recimo u Brčko distriktu, čuli smo sudiju Branka Perića, sudiju  Blagojevića. Danas smo čuli sudiju Nenada Šeledu koji je govorio o monopolskom, korupcionaškom dijelu pravosuđa koji tretira advokate po službenoj dužnosti. Nisam znao da imate bekoliko privilegovanih advokata po službenoj dužnosti  koji dobijaju većinu predmeta i ostvaruju enormnu zaradu iz budžeta.

INTERVIEW: Godinama, takvi advokati dobiju milione…

BORENOVIĆ: Ogromni su to novci. Danas sam tražio zaključak da se objavi spisak u posljednjih pet godina svih advokata po službenoj dužnosti sa iznosom primanja za svaku godinu pojedinačno u oba slučaja: pristupa sudu i odlaganje ročišta. Da vidim ko je ostvario najveća primanja i da li je tu bilo privilegovanih pojedinaca. To je jedan od dokaza da ima korupcionog i monopolskog djelovanja unutar pravosuđa.

INTERVIEW: Sutkinja Vrhovnog suda FBiH Božidarka Dodik je kazala kako u Federaciji BiH, nažalost, postojeći zakon o borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala iz 2014. godine još nije u primjeni. Koliko svjedočenja sudija i tužilaca mogu pomoći u detekciji problema?

BORENOVIĆ: Značaj broj pojedinaca se mora pojaviti kao kritična masa. Osjećam da imamo te ljude, na saslušanjima sam primjetio da ima tih ljudi koji žele. Njih treba ohrabriti. Njima treba dati vjetar u leđa i pozvati ih da shvate i da je na njima velika odgovornost, a ne samo na medijima, građanima, nevladinim organizacijama i opozicionim partijama. Odgovornost je i na njima da se probude, da se povezuju u svojim sistemima stvarajući kritičnu masu koja će mijenjati ovo stanje.

INTERVIEW: Odgovara li uvođenje reda u pravosuđu svim političkim partijama?

BORENOVIĆ: Ne, u radu Privremene istražne komisije SNSD-a i HDZBiH ne žele da učestvuju. Svako rješenje koje smo predložili, oni su oborili.

Savjet ministara ne dostavlja zakonska rješenja ili ne provodi zaključke Parlamenta koje smo usvojili, za uvođenje supsidijarnog tužioca i omogućavanje da oštećena strana ima pravo krivičnog gonjenja bez obzira na odugovlačenje tužioca. Pojedinci iz vladajuće koalicije su duboko involvirani u korumpiranu hobotnicu.

INTERVIEW: Stalno se govori o novom zakonu o VSTV-u, koje je najbolje rješenje, kako transformisati VSTV i ima li parlamentarne većine za nešto takvo?

BORENOVIĆ: Mi smo predlagali rješenja koja su usvojena u Predstavničkom, ali su neprovodiva u Domu naroda zbog dominacije HDZ-a i SNSD-a. Oni imaju većinu i ne možemo očekivati da tamo nešto dobro može proći, ali na tome treba insistirati. Vrijeme prolazi, nemamo novi Zakon o VSTV-u, a dobrih prijedloga ima. Treba nam Zakon kojim bi nezavisni ljudi dobili ključna mjesta u pravosudnom sistemu. To znači hrabrost, odgovornost i odlučnost.

INTERVIEW:  Predsjedavajuća VSTV-a je tokom saslušanja pred Istražnom komisijom kazala kako je nekorištenje CMS-a neopravdano. Je li to dovoljan indikator  da  izbjegavanjem CMS-a pripadnici elite mogu birati svoje tužioce?

BORENOVIĆ: CMS sistem je napravljen da se ne vrši uticaj nosioca pravosudne funkcije na određenog sudiju ili tužioca, ko će voditi koji predmet. Glavna tužiteljica je sličnom izjavom priznala da ona odlučuje kome će dati određeni predmet. Očigledno imamo podobne tužioce koji dobijaju osjetljive predmete i zato nemamo kvalitetnog epiloga.

Leave a Comment