DOSIJE: Pandemija je otkrila koliko je dubok naš sunovrat

 

 

Republika Srpska dobit će ruske vakcine od prijateljske Srbije, u Federaciji BiH budistički mirno čekaju da kroz program COVAX Europske unije počnu stizati cjepiva. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH (po Daytonu) Zoran Tegeltija, a u stvarnosti državni premijer i njegova Vlada nikako da se snađu. Ima novaca, nema ponuđača, ima ponuđača, nema vakcina, ima vakcina, nema zaraženih…

Piše: Senka KURT

E, pa tu ćemo stati.

Gotovo se cijela Europa čudi, naši susjedi s istoka i zapada proteklih su se mjeseci grčevito borili sa, kako to vole reći političari “nevidljivim neprijateljem”. Svi su očajavali, brojali svoje mrtve, otvarali izolatorije, zatvarali sve što se moglo zatvoriti. A Bosna i Hercegovina kao mirni, egzotični otok. Mnogo je, na žalost, naših sugrađana, prijatelja, članova porodice ova podmukla pandemija odnijela, mnogo je oboljelih, ali tako drastične mjere i takva briga i panika, kakvu smo viđali u susjedstvu i šire, nas nije zahvatila.

Prva ginekologinja u Bošnjaka

Odgovor nije u našem kolektivnom imunitetu, u tome što smo mi, eto baška, posebni. Jednostavan je odgovor – nismo testirani, pa nismo ni imali prave brojeve. Ove što je stručno, kako to samo ona zna ginekologinja dr. Sebija Izetbegović, inače direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu iznosila, nisu relevantne. Pa smo onda sabirali ove iz kriznih štabova Federacije i RS. Računali, računali. I izračunali. Ako nam je ikada bila potrebna funkcionalna država, to je bila protekla godina.

No, kako je nama povratak u prošlost jedna od omiljenih mentalnih disciplina, evo prilike da ponovo malo vježbamo i vratimo se unatrag, u godinu od kako je počelo “novo normalno”.

Kina je prije nekoliko dana “obilježila” godišnjicu od kako su vlasti u Wuhanu proglasile totalno zatvaranje. Tako je riječ lockdown preko noći ušla u naše živote, a ostatak svijeta na kinesku je sitauciju gledao kao na lokalnu stvar. Ruku na srce, Kina je daleko, neće nama ništa, dobro nam je, samo neka ne puca…

Kineski karantin bio je jedan od najdrastičnijih ikada, a mi smo, sa ne baš pretjeranom zabrinutošću, gledali kako ljudi kao pokošeni padaju na ulici, hodaju s maskama (ali to u Kini nije ništa posebno), sve dok se epidemije nije polakopočela prikadati ka Europi.

Šokirani stravičnim halama s mrtvim tijelima, kamionima koji na novootvorena groblja odvoze trupla u Italiji slika naše stvarnosti naglo je postala jasnija.

Kako je počeo rat na mom otoku?

Prvi slučaj zaraze koronavirusom kod nas zabilježen je 5. marta 2019. Kod osobe iz Banjaluke, koja je boravila u posjeti u Italiji. Banjaluka postaje najsnažnije žarište sve dok je na tom neslavnom prijestolju ne zamijeni Konjic.

Slavila se godišnjica fabrike Igman, jelo se, pilo se, ljubilo se, družilo se. Predanje kaže da je na zabavi među 200 okupljenih bio i jedan poslovni partner iz Srbije, očito drag mnogima, koji je od konjičke zabave napravio konjički klaster. Ne treba zaboraviti da su na zabavi, o kojoj se još dugo pričalo, jer je na žalost imala za rezultat i smrtne slučajeve, bili premijer Fadil Novalić i nekoliko ministara federalne Vlade. Već smo u martu shvatili da federalni supermeni ne shvataju problem ozbiljno. Kako tada, tako i danas pandemija nije bila njihov već isključivo naš problem.

Tragične vijesti iz Konjica zamijenile su one iz Sarajeva, Travnika, Goražda, gdje su se pojavili zaraženi, povezani sa tom zabavom. Pa tako, jedan po jedan…

Sebija Izetbegović samo se uslikala u izolatoriju na Građevinskom fakultetu, koji nije primio niti jednog pacijenta

Vijeće ministara BiH prvi put je proglasilo stanje prirodne i druge nesreće 17. marta. Par dana kasnije uveden je policijski sat u cijeloj zemlji, ali ne i u Brčko Distriktu. Prvi smrtni slučaj zabilježen je 21. marta u Bihaću.

Poslije se sve počinje odvijati kao na filmskoj traci. No, o tome bi najbolju priču mogle ispričati Sarajlije. Ruku na srce, toliko su ti novinari pisali o slučaju KCUC-a i direktorice Izetbegović, da su postali dosadni. Eto, zatvorila je Klinički centar, zatvorila Infektivnu kliniku. Eto, sve u namjeri da ne dozvoli da virus uđe u Klinički centar. Bez obzira što je već imala među svojim kolegama oboljele. Doktorice koje su dolazile uredno na posao, sa sve simptomima. Zaražene, navodno, na putu izvan zemlje.

U međuvremenu i sami smo počeli živjeti u lockdownu. Zatvorene škole, vrtići, prodavnice, kulturne i sporske insistucije. Na red je došla odluka o dvosedmičnoj izolaciji onih koji ulaze u BiH, postavljeni nekakvi nikakvi šatori, počele pobune i u na vrat – na nos skrpljenom izolatoriju u oronulim zgradama Studentskog centra na Bjelavama u Sarajevu.

Predsjedništvo BiH upravo se probudilo iz zimskog sna pa je dalo nalog da se angažiraju Oružane snage (?!) kao podrška civilnim organima u prevenciji širenja virusa. Nikad nam nije objašnjeno kako i šta. Ali, odluka je odluka. Eto, vidjelo se da i oni nešto rade. Epidemija se nezaustavljivo širi prema Hercegovini, Tuzlanskom kantonu, te i do tada dobro zaštićenom Distriktu.

Situacija već postaje ozbiljna. Vijesti počinju s izvještajima o brojevima mrtvih i oboljelih. Nosimo maske i rukavice, broj zaraženih već prelazi 500, pa onda jedan dio zemlje ulazi u karantin, drugom se ukida policijski sat, krajem aprila kao počinjemo se vraćati normalnom životu. Novom normalnom.

Vlasti su ljetos prespavale zimski san

Pa je došlo ljeto naših zabluda, u kojima smo potrčali među ljude, kao da među ljudima nikada nismo bili. I jedni drugima prepričavali kako nas sigurno čeka drugi val i kako bismo trebali biti jako oprezni.

Dok smo dokoličarili, privreda je pala na koljena. Nije trebalo puno da se poveća broj registriranih na zavodima za zapošljavanje, zatvoreni su hoteli, turizmu potpuno skresana krila. Patriotski smo putovali ljetos s kraja na kraj zemlje, ali niti smo mi kakvi ozbiljni turisti, niti možemo zamijeniti Arape. Mostar je tako u prvih šest mjeseci prošle godine zabilježio čak 60 posto manje noćenja. Otkazano je 850.000 noćenja za mart, april, maj.

Džaba apeli, upozorenja, očaj turističkih radnika i ugostitelja. Kriza je, odgovarale bi vlasti i nastavile zimski san spavati i tokom ljeta.

Eto, otvorili su prodavnice, frizeraje, kozmetičke salone. Šta se žalite, gotovo nam je svakodnevno poručivano. Sve ima gore od goreg, pogledajte kako je po Europi, bila je mantra koju smo slušali od jutra do mraka. Od političara, analitičara, članova raznoraznih kriznih štabova, većine parlamentaraca…

Kad smo već kod kriznih štabova prošla je godina osim riječi lockdown i karantin u naše živote donijela i frazu “ove dvije sedmice su ključne”.

Pa smo tako čekali da dođu i prođu ključne sedmice u aprilu, maju, junu, julu… Pa nismo dočekali.

Tri musketira i ministrica Milićević

No, baš kao u svakoj krizu svojih pet minuta dočekali su lopovi, kriminalci, lovci u mutnom, mutikaše opće prakse.

Nekako s proljeća zatekla nas je, a ne znam zašto smo zatečeni informacija da su respiratori, nabavljeni za 10 miliona, a namijenjeni (konačno) građanima koji se bore za život zapravo laž i prevara.

Ovih dana Afera „Respiratori“ konačno je nakon gotovo pola godine čekanja počelo suđenje optuženima u aferi “Respirator” – federalnom premijeru Fadilu Novaliću, direktoru Federalne uprave civilne zaštite Fahrudinu Solaku, direktoru –  uvozniku “Srebrene maline” Fikretu Hodžiću i federalnoj ministrici finansija Jelki Milićević.

Glavni junaci priče o respiratorima

Trojica musketira se, podsjećamo terete za udruživanje radi činjenja kaznenih dela u vezi sa delima “zloupotreba položaja ili ovlasti, primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, pranje novca, krivotvorenje ili uništenje poslovnih ili trgovačkih knjiga ili isprava, krivotvorenje službene isprave i povredu obveze vođenja trgovačkih ili poslovnih knjiga i sastavljanja financijskih izveštaja i njihovo falsifikovanje ili uništavanje”, dok se ministrica Milićević tereti za nesavjestan rad u službi.

Logično, izjasnili su se da nisu krivi.

Ova afera mjesecima je bila glavna vijest  naših života. Do sada se nije desilo ništa.

S druge strane, velika afera o nabavci pokretne bolnice u Republici Srpskoj, za koju je izdvojeno više od 3,6 miliona maraka. Kako se zna da je šator – bolnicu naručila Vlada RS, a da entitetom vlada jedna stranka – jedan čovjek, sve je za sada ostalo na izuzimanju dokumentacije. Doduše, komplikovan je to posao i trebaće godine da se dokumentacija izuzme.

Transparecy International upozorio je da se korupcija tokom pandemije samo povećala, da afere nisu procesuirane, te da su se, što je, najapsurdnije, prestale i kriti.

– Imamo situaciju da je pravosuđe toliko politički instruisano i koristi se samo za nekakva potkusurivanja, a ne za stvarno procesuiranje slučajeva korupcije – kazala je Ivana Korajlić iz TI.

Sve to zajedno u jednoj kombinaciji dovodi do toga da su nam institucije upropaštene, da je zemlja pred haosom, a na to sve smo imali i pandemiju koja je ogolila svu tu nesposobnost institucija i svu ogrezlost u korupciju, dodala je ona.

Pandemija, uistinu, jeste ogolila sve duboke rupe sistema u kojem živimo – zdravstvo, pravosuđe, povećala je broj obiteljskih nasilnika, stres među stanovništvom, pokazala koliko su nam političari (i političarke, treba biti gender korektan) bahati, pokvareni, izopačeni.

A što se tiče morala, Borjana Krišto je morala

Pa ćemo uzeti za primjer samo jednu sličicu. Dok je pandemija uzimala sve više života, a javnost se već počela zabavljati na svoj račun, prevarena respiratorima, nedostatkom testova, manjkom programa pomoći privredi, Parlament BiH se bavio automobilima.

Metalik crni. Snažan motor sa pogonom na sva četiri kotača. Automatski sedmostupanjski mjenjač. Dug najmanje 4,90m. Bogata oprema koja ne može stati u ovaj kratak opis. Tako bi, prema traženim specifikacijama, trebali izgledati novi automobili državnog parlamenta. Vrijedni ukupno 282.000 KM bez PDV-a. Neslužbeno, namijenjeni su članovima Kolegija parlamenta. Jedna od njih, Borjana Krišto, kojoj nije bilo jasno zašto su joj novinari postavili pitanje ima li smisla u jeku duboke krize kupovati tako skupu limuzinu.

Hitar je odgovor dala – njen je službeni automobil već nekoliko puta ostajao u kvaru.

– Možda nismo niti vi ni ja pozvani, prije svega što je danas moralno da tumačimo. Ne znam što vi podrazumijevate pod tim što je moralno. Ja mislim da, ako BiH ima svoje zakonodavno tijelo, postoje zakoni koji reguliraju određenu oblast i samo se moramo u skladu s tim ponašati. I i to je za mene i moralno i zakonito – poručila je novinarima i javnosti HDZ- ova zamjenica Predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

U prevodu šta ima javnost pitati je li bolje silne stotine hiljada KM preusmjeriti na nešto što nam je u pandemiji potrebnije. Krišto zna da se vozi u automobilu sklonom kvarovima. I tu je kraj ove komedije zabune.

Put pacijenta i ulazak sazada

O zdravstvenom sistemu napisani su tomovi knjiga. Činjenica je da je pandemija u Hercegovini “ulazila sazada”, da Sarajlije već godinu dana učestvuju u fatamorganskoj igri traženja “put pacijenta”, da se direktorica Kliničkog centra dr. Izetbegović izvinila što je parkirala preskupi mercedes pred Vječnom vatrom, ali nismo dobili izvinjenje što je zaključala KCUS i od vlasti dobila stotine miliona maraka za liječenje pacijenata kojih nije bilo. Činjenica je da su izolatoriji otvarani, pa zatvarani, a da nisu primili niti jednog zaraženog, da nije bilo testova, da su se ljudi snalazili kako znaju i imaju. Ako imaju išli su u privatne poliklinike. Ako nemaju morali su se pouzdati u višu silu.

Crno na bijelo: Još samo da saznamo gdje su otišli milioni (Grafika: RSE)

Za to vrijeme iz Europe su, uvijek osjetljivi na siromašne i jadne, slali koliko su mogli. Prema najnovijim podacima, EU, Europska banka za obnovu i razvoj, te Europska investicijska banka, prošle su godine regionu Zapadnog Balkana za biznise najpogođenije koronavirusom sveukupno poslali  374 miliona pomoći. Lako je pogoditi, najviše je dobila Srbija (78,5 miliona eura), a zatim Bosna i Hercegovina koja je dobila 73,5 miliona eura bespovratnih sredstava.  Ko se javi da je dobio i marku od ovih novaca, treba mu slobodno dati  sve te milione.

U regionu Zapadnog Balkana traje trka koja će vlast (kakva, takva bila) proglasiti novi paket pomoći ekonomiji. Slovenci, koji doduše nisu Balkan, ali jesu na Zapadu, ovih dana idu sa sedmim paketom, Srbija, čiji je svemoćni vladar bio meta podsmijeha kad je još na početku podijelio po 100 eura svojim sugrađanima, sada evo priprema četvrti ili pet paket po redu, Crna Gora također.

Investicije i 13 objava na Facebooku

U međuvremenu se Albanija i Srbija hvale investicijama koje su privukli u zemlje, unatoč pandemiji, a Agencija za privlačenje investicija BiH hvali se da je imala 13 objava na Facebooku.

Strašnije posljedice pandemije moramo reći na kraju izbjegli smo samo zahvaljujući nama. Bili smo disciplinirani, uplašeni, pomalo i paranoični. Zapravo, nekako smo instinktivno osjećali da sami sebe jedino možemo spasiti.

Ovo bi trebala biti godina raspleta. Bar kad je epidemija u pitanju. Ona koja je iza nas, koju su obilježili i lokalni izbori, stidljivo nam je pokazala put kojim građani žele ići.

Sad je važno da preživimo. A ko preživi ovu vlast – pričat će.

Leave a Comment