EU i SAD moraju shvatiti da SDA, HDZ i SNSD nisu BiH

Foto: Agencije

 

U sjeni međunarodne ofanzive za promjene Izbornog zakona u BiH i provođenje ograničenih ustavnih reformi niko ne spominje i Odluku Ustavnog suda BiH iz 2000. da članovi Predsjedništva BiH ne predstavljaju narode već građane BiH. Ta činjenica se bar u prvom danu razgovora američkih i evropskih diplomata sa političkim predstavnicima u BiH čini se ignoriše. Opet se krenulo putem da se favorizuju predsjednici SDA i HDZ-a u F BiH kao ključni faktori u izmjeni Izbornog zakona u BiH.

Vrijeme je da se istini pogleda u oči i da se govori o brojkama, a one ne idu u korist onih koji bi da osiguraju legitimno predstavljanje u BiH. Ovih dana Demokratska fronta je u cilju argumentacije Rezolucije o nelegalitetu predstavljanja naroda i građana koja očekivano nije dobila potrebnu podršku u Parlamentu F BiH pokazala da HDZ, SDA i SNSD predstavljaju nedovoljan broj građana da bi mogli govoriti u ime naroda.

Iz DF-a su naveli da 92,03% stanovnika BiH (po popisu iz 2013. godine), ne prihvata da ih predstavlja SDA i njihov predsjednik, njih 95,76% se protivi da to čini HDZ i njihov predsjednik, te 92,48% da ih predstavlja SNSD i njihov predsjednik. Prema toj matematici 84,08% od ukupnog broja Bošnjaka u BiH (po popisu iz 2013. godine) ne prihvataju da ih SDA i njihov predsjednik predstavljaju po bilo kojem osnovu, 72,49% od ukupnog broja Hrvata u BiH (po popisu iz 2013.godine) ne prihvataju da ih HDZ i njihov predsjednik predstavljaju po bilo kom osnovu. Situacija nije ništa drugačija ni kod srpskog naroda od kojeg 75,57% od ne prihvataju da ih SNSD i njihov predsjednik predstavljaju po bilo kom osnovu.

Na ruku etnonacionalistima ne idu ni preporuke Venecijanske komisije koja se smatra jednom od najznačajnijih pravnih grupa u svijetu čije mišljenje ne bi trebalo ignorisati iako nema ni jedan naredbodavni instrument. Svojim sugestijama Venecijanska komisija želi pomoći BiH da svoje zakonodavstvo uskladi sa standardima EU pa se logičnim postavlja pitanje zašto predstavnici EU ignorišu te činjenice kada dolaze u BiH. Slično, možda i radikalnije izgleda ponašanje Matthewa Palmera zaduženog ispred američke administracije da prati izbornu reformu u BiH. Palmer se otvoreno stavio na stranu HDZ-a što nije ostalo neprimjećeno u Kongresu SAD-a odakle stižu jasne poruke da najjača svjetska sila BiH vidi kao multietničku, inkluzivnu, demokratsku zemlju. I dok iz SAD-a govore o inkluziji njihov predstavnik u BiH djeluje autistično gurajući svojim prijedlozima BiH u još dublje podjele.

Zato je od ključne važnosti da političke partije sa sjedištem u Sarajevu ovih dana ne odustanu od zajedničkog stava da daljih podjela nema. Jasno je da se bosanski odgovor konačno mora osloniti na vlastite snage, na što upozorava i novi nastup (ne)spretnog i (ne)informisanog visokog predstavnika koji (ne)namjerno javno kaže da je BiH sastavljena od dva entiteta. U takvoj atmosferi međunarodnim predstavnicima se mora suprostaviti argumentima demokratije, a oni su prije svega oslikani u presudama međunarodnog suda za ljudka prava koji je jasno utvrdio diskriminaciju građana u BiH.

S druge strane demokratski standardi podrazumijevaju da se osigura efikasna izvršna vlast, a nju BiH trenutno zbog blokada nema. Predsjedništvo BiH u tome je trenutno samo instrument, a nestvarni problem. On je u Domovima naroda gdje manjine imaju mogućnost blokade.

Bilo bi dobro da se međunarodnim predstavnicima prezentira i matematika DF-a jer oni uporno 90 posto svoje energije troše isključivo na razgovor sa samozvanim liderima naroda.

Leave a Comment