HARISOV POVRATAK ODGAĐA DENISOV ODLAZAK: Zvizdić bi ovih dana sigurno napustio SDA da se nije pojavio Silajdžić…

 

Prorežimski portali su sve replike na Silajdžićev istup objavljivali u formi povika „eto vuka“. Figurativno bi se baš tako mogla opisati psihoza koja je zavladala na bosansko-hercegovačkoj političkoj sceni sa Silajdžićevim pojavljivanjem u javnosti; kao da se pojavio stari i olinjali, ali i dalje opasni vučina

 

Nakon prošlonedjeljne sjednice Predsjedništva SDA na kojoj se, između ostalog, raspravljalo i o stranačkom (ne)uspjehu na proteklim izborima, prema tvrdnjama dobro informiranih funckionera bliskih vrhu SDA, Bakir Izetbegović je imao procjenu da će Denis Zvizdić i zvanično napustiti stranku u nekoliko narendih dana. Tako da su mu pojedini savjetnici sugerirali da izbjegava susrete i komunikaciju s njim, ili ako i dođe do komunikacije da bude obazriv kako ga ne bi dodatno iziritirao.

Ove procjene su nastale na osnovu vrlo rezigniranog odnosa Zvizdića prema strnačkim kolegama te njegovog nezadovoljstva stavovima koje je stranka zauzela prema odgovornim osobama za loše izborne rezultate. Neki od članova Predsjedništva SDA stekli su dojam da Zvizdić samo traži bar formalan povod koji bi mu poslužio da javno napusti stranku, tvrdi naš izvor.

I to bi se vjerovatno i desilo ovih dana da nije bilo televizijskog istupa Harisa Silajdžića na osnovu kojeg su mnogi mediji zaključili da se radi o njegovom novom povratku u politiku. Zaista je Silajdžićev intervju izazvao veliku medijsku pažnju da su skoro svi bivši i sadašnji stranački lideri, poput Zlatka Lagumdžije i Bakira Izetbegovića, odreagirali na njegove političke procjene, posebno kad je u pitanju Aprilski paket reformi.

Prorežimski portali su sve te replike na Silajdžićev istup objavljivali u formi povika „eto vuka“. Figurativno bi se baš tako mogla opisati psihoza koja je zavladala na bosansko-hercegovačkoj političkoj sceni sa Silajdžićevim pojavljivanjem u javnosti; kao da se pojavio stari i olinjali, ali i dalje opasni vučina. Takav mit živi o njemu.

Narod vjeruje da od kada je on otjeran sa političke scene, Milorad Dodik šenluči i čini šta hoće u ovoj državi i od ove države. I to radi pred očima bespomoćnih stranaca. Jesu li stranci zaista bili bespomoćni ili su se samo pretvarali, veliko je pitanje koje tek neki hrabriji evropski analitičari, poput Bode Webera, smiju postaviti u svojim analizama o Bosni. Petnaest godina, dakle, od kada je sa političke scene otjeran Silajdžić, jer se navodno bio zamjerio Amerikancima zbog rušenja Aprilskog paketa, Dodik se mazohistički iživljava nad Bosnom na očigled vrlo brojne i vojno opremljene sile međunarodne zajednice. Uvidjevši to lieder HDZ-a Dragan Čović je pristao uz skute Dodiku i zauzeo ponižavajuću lakejsku poziciju kako bi u sadesjtvu s njim isposlovao nekakvu autonomiju Hrvata u Bosni i Hercegovini sa teritorijalnim zaokruženjem poput Dodikove RS.

Zaista je pravo čudo kako je Bosna i Hercegovina uopće preživjela period od proteklih petnaestak godina, što koincidira sa odsutvom Silajdžića sa političke scene, kao i drugih funkcionera i intelektualaca „stare garde“ bošnjačke politike koje je rastjerao Bakir Izetbegović. Najrizičniji period za Bosnu i Hercegovinu je bio mandat Donalda Trumpa na čelu SAD a da toga uopće nisu bili svjesni bošnjački lideri, posebno Izetbegović. Možda je posljednja linije odbrane bila u Berlinu koju je držala kancelarka Angela Merkel.

Ona je pritiscima na Andreja Plenkovića i Aleksandra Vučića uspijevala osujetiti separatističke udare Dodika i Čovića, kao što je uspjela osujetiti sporazum Hašima Tačija i Aleksandra Vučića o promjeni granica i zamjeni teritorija između Srbije i Kosova.

Stoga, kanclerki Merkel se očito žuri nadoknaditi izgubljeno i stavlja Bosnu kao prioritet njemačke politike. Ozvaničena je kanidatura za novog visokog predstvanika u BiH Christiana Schmidta od koga se očekuje mnogo aktivniji odnos za sređivanja stanja u državi.

Autokratska samovolja braćnog para Bakira i Sebije Izetbegović izazvala je vrlo jake unutarstranačke turbulencije u SDA. To je uočio Denis Zvidzić koji odavno ima ambiciju biti kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. On vrlo dobro zna u kakvom je stanju stranka i da je nužno djelovati iznutra kako bi se zaustavio trend stangnacije moći same stranke, kao i pad popularnosti njenih lidera. Pošto se radi o prilično tihom i nenametljivom političaru, bilo je neobično kada je javno prozvao Sebiju Izetbegović kao saučesnicu u najvećoj aferi „Respiratori“, ta da se zbog nje „delistirao“ kao kandidat na prošlim izborima. Još žešće mu je replicirao Bakir Izetbegović zaprijetivši da neće njemu i stranci dezerteri davati ultimatume.

Bez obzira što su se prividno izmirili Izetbegović i Zvizdić nikad jedan drugome neće oprostiti ove izgorene riječi. To javnost zna i pomalo napeto se iščekuje Zvizdićev odlazak iz SDA. To što Zvizdić odugovlači nije stvar kalkuliranja koliko njegove procjene pravog trenutka. On želi imati valjan izgovor pred članstvom SDA jer na dobar broj njih ima pravo računati kada na izborima bude protivkandidat Bakiru Izetbegoviću. I ovo bi zasigurno bila najveća politička priča u Sarajevu do narednih izbora da se nije pojavila priča o Silajdžićevom povratku. Mediji su već s pravom pisali da bi izlazak Zvizdića iz SDA bio najveći raskol u toj stranci poslije odlaska Harisa Silajdžića. Ma šta odlučio Silajdžić, Zvizdiću će trebati još koji mjesec da donese odluku.

 

(TBT, Tim za analitiku)

Leave a Comment