Klaudia Tanner: Nema rasprave o bh. suverenitetu i cjelovitosti

Ministrica odbrane Austrije za Al Jazeeru ukazuje na opasnosti separatističke politike bh. entiteta Republika Srpska te kako bez stabilnog Zapadnog Balkana nema stabilne Evrope.

 

Klaudija Tanner: Očito je da Evropska unija treba odigrati ključnu ulogu na Zapadnom Balkanu (EPA)

 

Suverenitet i cjelovitost Bosne i Hercegovine te njena budućnost u Evropskoj uniji (kao i cijele regije Zapadnog Balkana) neupitni su, premda ova država ima velike probleme s korupcijom, vladavinom prava, odlaskom mladih i separatističkom pričom iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska.

Ovo su neki od stavova austrijske ministrice odbrane Klaudije Tanner, koja u razgovoru za Al Jazeeru ukazuje kako je Bosna i Hercegovina stala na evropskom putu, činjenici koja ujedinjuje sve faktore ove balkanske države.

Za nju evropska budućnost Balkana nije upitna te ističe kako proces pridruženja EU nudi najbolje šanse za mir, stabilnost i napredak cijele regije. Sagovornica ističe kako to nije samo u interesu Zapadnog Balkana, već i same Unije, jer “bez ove regije ujedinjenje Evrope nije kompletirano, nema stabilne Evrope bez stabilnog Balkana”.

  • Nedavno ste upozorili na moguće sukobe na Balkanu. Možete li nam reći na osnovu kojih podataka i činjenica ste zasnovali tu izjavu?

– Trenutno ne vidim da je Balkan na domak novog perioda etničkog ratovanja. Međutim, naša procjena iz sigurnosne perspektive je takva da je Zapadni Balkan i dalje postratna regija, koja je tek poluuređena i koja se našla na raskrsnici.

Nasilne i neefikasne državne institucije i strukture, nedostaci vladavine prava, korupcija, etno-nacionalne tenzije, povećani i štetni utjecaj vanjskih faktora, migracijski problemi, demografski pad zbog egzodusa velikog broja pripadnika mlađe generacije i, na kraju, teška ekonomska situacija su doveli do krhke ukupne situacije pogodne problemima.

Regija Zapadnog Balkana je prioritet austrijske vanjske i sigurnosne politike, zbog geografske blizine, historijski, kulturalnih i ekonomskih veza. Mnogo ljudi iz regije radi u Austriji ili su osnovali dom ovdje. Posljednja stvar koja regiji treba je novi ciklus etničkih sukoba.

  • Smatrate kako je Bosna i Hercegovina u jako teškoj situaciji te da li može eskalirati u nasilje?

– Usred krvavog raspada Jugoslavije, Dejtonski mirovni sporazum je uspio donijeti mir Bosni i Hercegovini 1995. godine. No, taj sporazum je uspostavio i kompleksnu političku strukturu. Dejtonski sporazum je kreirao vladajuće institucije gdje politika uglavnom ide duž etničkih i partijskih linija.

Svakako postoje pitanja nestabilnosti svojstvena za Bosnu i Hercegovinu – sukobi koji tinjaju desetljećima – a koja blokiraju napredak države. Bosanskohercegovačko društvo je podijeljeno na etničke grupe i neodgovorne aktere – bez obzira na njihovu etničku pripadnost – zbog čega često politički sistem zaglibi.

Korupcija je endemična. Izborni zakon je i dalje na snazi iako je Evropski sud za ljudska prava presudio prije 10 godina da je neustavan, jer isključuje dio stanovnika da budu kandidati za političke funkcije jer nisu ni Bošnjaci, ni Srbi, ni Hrvati, već samo građani Bosne i Hercegovine.

Separatistički potezi vladajuće koalicije Republike Srpske su naročito opasni. Ono što se nikako ne može otpisati je secesionističko nastojanje lidera RS-a, koji njeguju agresivnu etno-nacionalističku retoriku u medijima, što bi moglo dovesti do nasilnih incidenata na lokalnom nivou, najblaže rečeno.

  • Šta Austrija i Evropska unija mogu uraditi da smire situaciju i ponovo uspostave mirno okruženje.

– Prvo, kao ministrica odbrane, moram istaći našu jaku posvećenost misiji EUFOR-a Althea, koju Austrija odlučno želi održati. Posljednja dešavanja su pokazala koliko je ova misija i dalje važna za stabilnost države. Trenutno 18 bosanskih kadeta pohađa Terezijansku vojnu akademiju i prvi od njih će završiti obuku 2022. godine kao poručnici.

Nadalje, Austrija je uvijek bila i uvijek će biti nepokolebana pristalica bh. suverenosti i cjelovitosti. To je ključno za stabilnost i miran razvoj cijele regije. O tome nema rasprave. Svi pokušaji da se te činjenice potkopaju su neprihvatljivi.

Očito je da EU treba odigrati ključnu ulogu pošto je nastojanje Bosne i Hercegovine da dobije članstvo u Uniji faktor koji ujedinjuje sve političke snage u državi. Zato EU ima veliki potencijal kao faktor ujedinjenja u Bosni i Hercegovini. Kako bi ispunila tu ulogu, nezamjenjivo je da Unija priliku za članstvo održi kredibilnom i nadam se da će EU uskoro pokrenuti razgovore o članstvu s Albanijom i Sjevernom Makedonijom, kako bi dala novi podstrek procesu proširenja.

Kao što znate, Austrija je među najglasnijim pristalicama proširenja EU-a na svih šest država Zapadnog Balkana. U svom takozvanom Mišljenju o zahtjevu Bosne i Hercegovine da postane članica EU-a, Evropska komisija je identificirala 14 jasnih prioriteta za ovu državu kako bi mogla početi pregovore o pridruživanju. Do sada je malo napretka urađeno, ali Unija je spremna pomoći da se ubrza ovaj proces.

Vjerovatno najvažniji faktor unaprjeđenja situacije u Bosni i Hercegovini je jači angažman građanskog društva iz svih političkih i etničkih strana. Potrebno je povećati pritisak na one koji odlučuju da se fokusiraju više na hitne probleme samih građana, kao što su zdravstvo, socijalna sigurnost, ekonomija, okoliš ili korupcija, umjesto beskonačnih borbi za vlast stranaka koje donose samo političke blokade.

  • Ostatak Balkana također ima svojih problema, od juga Srbije, preko Kosova, Crne Gore do Sjeverne Makedonije. Po Vama, koje je najbolje rješenje ovog balkanskog stanja?

– Ne smijemo zaboraviti da je regija napravila značajan napredak od ratova 1990-ih. Hrvatska i Slovenija su postale članice i NATO-a i EU-a, Srbija i Crna Gora su počele pregovore o pristupu EU. Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija su sada članice NATO-a. Sjeverna Makedonija je došla do historijskih sporazuma sa susjednim Bugarskom i Grčkom. Srbija i Kosovo se i dalje spore, ali vode dijalog s ciljem normalizacije odnosa. Nažalost, trenutno povećanje nacionalističkih manevara blokira dalji napredak cijele regije.

Već sam spomenula važnost procesa pridruženja EU i vjerujem kako taj proces nudi najbolje šanse za mir, stabilnost i napredak cijele regije. Dozvolite da istaknem kako to nije samo u interesu Zapadnog Balkana, već i same Unije. Bez ove regije ujedinjenje Evrope nije kompletirano, nema stabilne Evrope bez stabilnog Balkana.

  • Jedan od zajedničkih problema Balkana i EU-a je migrantska kriza. Šta mogu Austrija i Unija uraditi da pomognu ovoj regiji u radu na ovoj krizi?

– Većina migranata je napustila svoje domovine zbog ekonomskih i socijalnih razloga. Više nemaju nadu u bolji život ili održive prihode u svojim državama. Misle kako nemaju šansi u svojim zemljama i kako im je migracija jedina opcija – ukoliko se domognu Evrope, bolje će živjeti.

Znamo kako je ovakva slika daleko od istine i takva je jer šverceri ljudima to koriste kao slogan za reklamu. Jedan od puteva do “obećane zemlje“, kako zamišljaju EU generalno, a Austriju i Njemačku direktno, je balkanska ruta. Ova ruta se smatra zatvorenom od marta 2016. godine, zbog dogovora EU-a i Turske, te zvaničnog zatvaranja granice Grčke i Sjeverne Makedonije, kao i drugih granica duž rute.

No, posljednjih mjeseci svjedočimo povećanju nelegalne migracije i potreban je set mjera kako bi se riješio taj problem. Austrija blisko sarađuje sa Sjevernom Makedonijom i Srbijom na polju granične prismotre. Austrija je razmjestila policijske jedinice i tehničke uređaje kako bi podržala naše partnere. Također smo izdvojili novac za poboljšanje standarda migrantskih centara u Bosni i Hercegovini.

Ipak, djelovanje na migrantskoj krizi traži jasan set mjera. Pored pogranične kontrole, potrebno je uspostaviti efikasne i efektivne vlasti za azil, uključujući nezavisne sudove, kako bi se ustanovilo ko može ostati, a ko se od migranata treba vratiti u državu porijekla. Nadalje, mora se stvoriti provodljivo okruženje za one migrante koji se žele vratiti u države porijekla.

Od najviše važnosti je osigurati više podrške projektima koji ohrabruju potencijalne migrante da ostanu u svojim domovinama. Trenutno Austrija pruža značajan doprinos EU Misije obuke u podršci vlasti Malija (EUTM MALI). Stvaranje održivih uvjeta kroz partnerske investicije u domovinama migranata je veoma osjetljivo.

  • Kako Balkan, Austrija i EU saradnjom mogu unaprijediti sigurnosnu situaciju? 

– U okviru austrijske Politike sigurnosni i odbrane, savezno Ministarstvo odbrane nastavlja s doprinosom regionalnoj sigurnosti, stabilnosti i otpornosi u području izgradnja kapaciteta kroz projekte i aktivnosti u poljima regionalne i bilateralne civilno-vojne saradnje i kroz platforme dijaloga na raznim nivoima vodstva i komande. Tačnije, dijalog u raznim ešalonima vodstva i komande – od strateškog do operativnog nivoa – od najveće je važnosti. Obostrano povjerenje i poštivanje su osnove bilo koje uspješne saradnje.

Naš zajednički cilj je promoviranje zajedničkog djelovanja za buduće zajedničko učešće u operacijama mirovne podrške, prekograničnim operacijama zbog vanrednih situacija nakon prirodnih i vještačkih katastrofa ogromne magnitude, tokom pandemija i prilikom izazova ilegalne migracije. Austrija sebe smatra poštenim posrednikom.

Mi želimo pomoći svim našim prijateljima na Zapadnom Balkanu na putu ka pridruženju u EU, davanjem savjeta i podrške kada se od nas to traži, kao i u promoviranju vladavine prava, ekonomskog razvoja regije uz poštivanje vrijednosti i principa EU-a. Deklaracije iz Zagreba (2020) i Brda (2021) 27 članica država EU-a potvrđuju potrebu stalne političke i vojne posvećenosti regiji (EUFOR, KFOR), što je cjelina austrijskog sigurnosno-političkog pristupa.

Bila sam organizatorica konferencije ministara odbrane u austrijskom Kremsu septembra 2021. godine, na kojoj su bili ministri odbrane i visoki predstavnici Albanije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Srbije i EU-a. Konferencija je za cilj imala provođenje Strategije EU-a za Zapadni Balkan za održivost, regionalnu stabilizaciju i predpridruženje Zajedničkoj politici sigurnosti i odbrani (CSDP).

Ministri su razmijenili stavove o odbrambenoj politici i promovirali regionalnu saradnju u obliku programa i aktivnosti s ciljem povećanja regionalne međuopertivnosti i učešća u mirovnim misijama koje predvodi EU, kao i prekograničnim mjerama nakon katastrofa kako bi se povećala stabilnost i obostrano povjerenje u regiji.

  • Postoje i drugi sigurnosni problemi, kako u Vašoj državi, tako i u ostatku Evrope. Može li jačanje ekstremne desnice stvoriti sigurnosne probleme na kontinentu?

– Sigurnosna situacija u Evropi je sve više nestabilna, sve je više i više izazova, opasnosti i prijetnji. Moramo povećati pažnju i kada je riječ o hibridnim prijetnjama, naprimjer kada je riječ o cyber sigurnosti.

Kako se tačno ukazali u pitanju, još jedna opasnost proizilazi iz jačanje ekstremista krajnje desnice. Ova sva dešavanja čine neophodnim stalno posmatranje situacije i oprez, a austrijske vlasti su veoma svjesne toga.

  • Kako se nositi sa sigurnosnim problemima i izazovima modernoga doba?

– Općenito, sigurnosna situacija u Evropi je sve složenija, sve međuuvezanija i sve teža za detaljne procjene. Živimo u doba strateškog takmičenja i kompleksnih sigurnosnih prijetnji. Vide se sukobi i izvori nestabilnosti sve više u našem susjedstvu i šire, često praćeni promjenama koje dodatno usložnjavaju prijetnje.

Zbog toga EU i njenih 27 članica država trenutno rade na “strateškom kompasu”, čiji je cilj jačanje uloge Unije kao osiguravatelja sigurnosti. Što smo bolji u osiguranju mira i sigurnosti u našem susjedstvu, tako možemo donijeti više sigurnosti vlastitim građanima. Naredila sam svome osoblju da provede detaljnu i dugoročnu analizu prijetnji i rezultirajuća procjena rizika pokriva period do 2030. godine. Situacija se odnosi na međunarodne i domaće dimenzije sigurnosti u jednakoj mjeri. Globalizacija znači da regionalna dešavanja nose globalne posljedice.

Rizici koji su identificirani su procijenjeni u skladu sa šansama njihovog dešavanja i njihovim potencijalnim utjecajima na austrijsku ustrajnost. Neke od prijetnji je moguće riješiti uz pomoć sistema za rano upozoravanje i aktivnim mjerama. No, skoro svi trendovi pokazuju pogoršanje u sigurnosnom okruženju. Najvjerovatniji trendovi su geopolitički sukobi, regionalni sukobi te faktori koji prijete evropskoj ustrajnosti kao što su migracije, pandemije, klimatske promjene i remetilačke tehnologije.

Ne smijemo ignorirati prijetnje koje nose ilegalne migracije. Migracije su dovele do ponovnog uvođenja graničnih kontrola u Evropi. One, također, utječu na ustrajnost, međunarodnu i domaću sigurnost, kao i socijalnu stabilnost Evropske unije i njenih država članica.

IZVOR: AL JAZEERA

Leave a Comment