Teško obolio Ramiz Nukić koji je skupio kosti više od 300 ubijenih Srebreničana

SMJEŠTEN NA UKC TUZLA

O Ramizovom tegobnom životu i posvećenosti traganju za posmrtnim ostacima, najprije, njegovog oca Šahina i brata Velida, a onda i ostalih ubijenih u genocidu su napisane desetine priča i snimljeni dokumentarni filmovi

Ramiz Nukić iz sela Buljim, na području općine Bratunac, više od 20 godina traga za posmrtnim ostacima Srebreničana koji su ubijeni u julu 1995. godine.

On traga i “šumom i vodom”. Iznad njegove skromne kuće nalazi se Kameničko brdo, na kome je granatirana kolona koja je 1995. godine krenula iz Srebrenice i u kojoj je izginulo i ranjeno, ne zna se koliko ljudi, piše Politički.ba.

O Ramizovom tegobnom životu i posvećenosti traganju za posmrtnim ostacima, najprije, njegovog oca Šahina i brata Velida, a onda i ostalih ubijenih u genocidu su napisane desetine priča i snimljeni dokumentarni filmovi, rijetko je govorio kako i od čega živi.

Sada je Ramiza zadesila nova nevolja. Ozbiljno je bolestan i smješten je na Kliniku za plućne bolesti Univerzitetsko kliničkog centra Tuzla.

– Skoro sam išao doktorima. Imam bolove u grudima, u leđima. Slikali su mi pluća i našli nešto, doktori znaju šta. Evo sam danas ponovo smješten na kliniku.

Dobri su ovi doktori. Rekli su mi da će sve učiniti da mi bude bolje. Vjerujem u Allaha i doktore, njima sam se predao – ispričao je Nukić za “Politički” i umalo zaplakao na pitanje da li mu treba šta.

On i njegova supruga žive od 240 KM boračkog dodatka i od onog što u bašći posiju i uberu. Prijatelji koji poznaju Ramiza, ovih dana su pokrenuli akciju finansijske pomoći kako bi ovom humanom čovjeku olakšali stanje u kome se našao.

– Teško je kad nemaš, a još teže je reći nekome da nemaš. Dok sam mogao raditi, nekako smo se provlačili kroz život, ali sad je drukčije. Ne mogu, nemam kuveta. I žena mi bolešljiva… Djeca pomognu koliko mogu, ali i oni nisu u nekoj situaciji. Jučer mi je došao sin da me vozi u Tuzlu u bolnicu, nisam mogao autobusom. Hvala svakome ko se interesira za mene – dodao je Nukić.

On se u svoj Buljim vratio 2001. godine. Znajući da su mu otac i brat ubijeni na prostoru Kameničkog brda krenuo je u potragu za njihovim posmrtnim ostacima u nadi da će pronaći bar jednu njihovu kost. I pronašao je.

Do sada je pronašao više od 300 posmrtnih ostataka koji su kasnije izuzeti od strane Instituta za traženje nestalih BiH.

– Sve bih dao da sad mogu proći kroz onu šumu, pa zaviriti u svaku paprat i u svaki grm, svratiti u svaki potočić ne bih li pronašao neki dio tijela Srebreničana poginulih u zoni Kameničkog brda – rekao je Ramiz Nukić za “Politički.ba”.

Leave a Comment